Šta neki ljudi hoće od mene?
Trenutno sjedima za kompom kod drugarice… na MSN-u… i dopisujem se… sama sa sobom. Neupućeni, ne nisam luda, objašnjenje je u postu ispod. Da nije ovoliko grozno, bilo bi smiješno.
Trenutno sjedima za kompom kod drugarice… na MSN-u… i dopisujem se… sama sa sobom. Neupućeni, ne nisam luda, objašnjenje je u postu ispod. Da nije ovoliko grozno, bilo bi smiješno.
Ne kontam, koji ku**c neki ljudi drugim ljudima imaju provaljivati na MSN. Ne kontam. Šta to toliko interesantno ima na mom MSN-u da neko konstantno mora zavirivati u njega. Ali konstantno. Ja promjenila šifru, imala 10 dana odmora, i sad opet. Halo, pa koji klinac tražiš kod mene, napravi brate sebi MSN, dodaj sebi prijatelje…
Rijetko kad gledam TV. Nije da nemam vremena za njega, već slobodno vrijeme ne namjenjujem buljenju u njega. Danas sam gledala zatvaranje Olimpijade. Stvarno, odavno nisam gledala nešto onako veličanstveno, puno emocija, puno savršenstva… Kažu da ništa na svijetu nije savršeno, ali ono što sam večeras vidjela je pobilo svaku teoriju tog nepostojećeg savršenstva. Sad…
Vrijeme fuj. Zdravlje fuj. Valjda je to povezano jedno sa drugim. Boljela me glava, sad više ne znam da li me boli. Ne osjećam više taj bol, ali imam osjećaj da je ona sama duplo veća nego što jest. Grozno je imati doktora u kući. Odmah ti dijagnosticira simptome pred smrt. I ganja po kući…
Ništa me u posljednje vrijeme ne iritiria toliko koliko silne reklame za Eronet. Reklama ko reklama, valjda treba da privuče nekoga na taj proizvod, mrežu, stvar, ali ne moraš brate ljudima gurati svoje pod nos. Gdje god se okrenem, piše Eronet, šta god da radim, naletim na reklamu za Eronet. Kuda god da prođem, bar…
Razmišljajući danas o smislu života, kontala sam i o tome šta bi me sada obradovalo. Došla sam do zaključka da bih voljela dobiti pismo. Ali ne E-mail. Već PRAVO PISMO. Pisano olovkom na hartiji, fino savijeno, upakovano u finu PRAVU kovertu, sa markicom preko koje je pečat… Jednostavno bih voljela da jedan dan otvorim poštansko…
Šutnji sam se naučio od brbljivaca, trepeljivosti od netrepeljivih, ljubaznosti od neljubaznih. Tim učiteljima ne smijem biti nezahvalan! Halil Džubran
Eh, samo da znate kakav sam uzor ovoj današnjoj omladini. Došla mi danas u goste jedna curica, sa svoje dvije prijateljice, koja je ove godine upisala istu srednju školu koju sam ja završila. Molila me da joj dam sve knjige i sveske koje sam ja koristila, a koje bi i njoj bile od koristi. I…
Haski. Mali eskimski haski. 6 mjeseci star. Lud i zaigran. Društven i smotan. Igrom slučaja se našao kod mene u stanu. I probudio me je jutros. Željan igre. Igrali smo se skoro cijeli dan! Igračka dana mu je bila ventilator. Kako se ventilator okreće tamo-vamo, tako je on trčao tamo-vamo. Svatovi. Kitila sam aute danas….
Ja sam kao mala voljela igrati fudbala. Nisam bila ni tako loša, ali meni su greške uvijek opraštali, nikad mi niko nije svirao faul, niti mi je iko grubo uzimao loptu samo zato što sam bila curica. Danas sam gledala Olimpijske igre sa bratom. Takmičenje u ženskom nogometu. Razumijem da sad žene hoće svugdje da…