Svjetla meni nepoznatog grada svijetle ispod prozora meni nepoznate zgrade. Ja sjedim na širokoj ledenoj kamenoj ploči i sa 15 sprata posmatram mrak. Debeli crni oblaci iznad mene sakrivaju mjesec, sakrivaju zvijezde. Plaši me samoća jer ne poznajem nikog u ovom glupom, velikom i zagušljivom gradu. Mislim da sam tužna, možda čak i očajna, ovaj…
Imam veliku želju da se preselim negdje. Da nađem neku livadicu, na nekom lijepom brežuljku i tu sebi sagradim malu drvenu kućicu. Da to bude neko mjesto gdje me još niko ne poznaje i gdje ću tek početi stvarati svoj svijet. Onako, iz početka… Imam želju da ta livadica pored moje male drvene kuće bude…
Ja sam blogger koji svoj blog obnavlja na jedan jako lijen način. Vremenski razmaci između dva objavljena posta često su veći od mjesec dana. U periodu u kojem ne pišem blog na pameti imam milione ideja, komentara, priča, smišljenih pjesama koje uvijek negdje smjestim, zavisno od potrebe i mogućnosti. Problem je u tome što kad…
Sanjala sam čudan san. Da sam vjeverica. I da sjedim na kafi na nekom drvetu sa svojim drugaricama vjevericama i usput grickam lješnjake. I pricamo. O mom momku vjeverku. San kao san dodje i prodje, ali ja se sad već ozbiljno pitam zašto još razmišljam o tome?!
Obećao sam ti bio brda i doline kad sam kleknuo pred tebe na rizol rekoh, pokaži zvijezdu koju da ti skinem sa 20 se zivot cinio kako svedski stol a na nama je samo da odlucimo kamo sve ce se drugo vec nekako naci tvoj supermen sa fudbalerkom ce se vec nekako snac… Hladno…
Sivi se oblaci nebom vuku, sad ce kisa, oluja, mozda i snijeg, meni je hladno, osjecaji me tuku, jos cujem tvoj plac, tisinu, smijeh…
U sobi mojoj mrak. Tek mi se plafon sa vremena na vrijeme prosara svjetlom nekog automobila iz vana… Ne volim tamu, ne volim crnu boju, ali ovaj put trpim… Jer je drugacije nego inace… Ja u tom mraku sanjam… Budna sanjam, pred ocima mi je neka daleka obala mora. Ne vidim sunce, ne vidim talase…
One su me probudile jutros. Te nemirne kapljice koje su se bezbrisno igrale po oknu moga prozora. Jutro je tmurno, depresivno ali one depresivne nisu. Blago njima. A ja, budim se u jutro koje mi prijeti onako neispavanoj, govori mi glasno da ce mi danas biti uzasan dan. I ma koliko se trudila da sminkom…
Sjedila sam usamljena i odbacena na hladnoj kamenoj stijeni. Nemirno i nemilosrdno more me je odbacilo od sebe. Nije me vise zeljelo. A ja. Ostala sam potpuno sama. Kotrljala sam se po glatkoj stijeni dok se moja velicina sve vise smanjivala. Bojala sam se svog nestanka, svog presusenja. Kad sam dosla do dna stala sam….
Mislila sam da imam sve. Momka koji me voli, prijatelje koji bi zivot dali za mene, happy familly… Covjeku dodje trenutak u zivotu kada shvati da zivot nije samo mastovita bajka koja se uvijek zavrsava sa happy endom… Voljela sam svoga momka, vise nego samu sebe. Svaki dio moga dana, svaki tren moje…
