Šta sad da radi cura u ovom tužnom gradu osim da vjeruje u zrak…

Svjetla meni nepoznatog grada svijetle ispod prozora meni nepoznate zgrade. Ja sjedim na širokoj ledenoj kamenoj ploči i sa 15 sprata posmatram mrak. Debeli crni oblaci iznad mene sakrivaju mjesec, sakrivaju zvijezde. Plaši me samoća jer ne poznajem nikog u ovom glupom, velikom i zagušljivom gradu. Mislim da sam tužna, možda čak i očajna, ovaj…

Nastavi čitanje →

SUPERMEN

Obećao sam ti bio brda i doline kad sam kleknuo pred tebe na rizol rekoh, pokaži zvijezdu koju da ti skinem sa 20 se zivot cinio kako svedski stol a na nama je samo da odlucimo kamo sve ce se drugo vec nekako naci tvoj supermen sa fudbalerkom ce se vec nekako snac…                                                              Hladno…

Nastavi čitanje →

KISNO JUTRO

 One su me probudile jutros. Te nemirne kapljice koje su se bezbrisno igrale po oknu moga prozora. Jutro je tmurno, depresivno ali one depresivne nisu. Blago njima. A ja, budim se u jutro koje mi prijeti onako neispavanoj, govori mi glasno da ce mi danas biti uzasan dan. I ma koliko se trudila da sminkom…

Nastavi čitanje →

KAPLJA

Sjedila sam usamljena i odbacena na hladnoj kamenoj stijeni. Nemirno i nemilosrdno more me je odbacilo od sebe. Nije me vise zeljelo. A ja. Ostala sam potpuno sama. Kotrljala sam se po glatkoj stijeni dok se moja velicina sve vise smanjivala. Bojala sam se svog nestanka, svog presusenja. Kad sam dosla do dna stala sam….

Nastavi čitanje →