Somethin’ ’bout this spring 2

Nije da sam se skućila u penthausu njuroške pete avenije, ali je realnost da iz ovako sasvim lične perspektive najskuplje mjesto na kojem mogu boraviti je ovih mojih 50 kvadrata stana.

Napokon boraviti. Ne, ono, ujutro zaključaj, navečer otključaj. Ili obrnuto.

Bila je neka biljka. Lijepa, ali puna trnja. Reklo mi je da oko nje nema puno posla, što je manje diraš to je sretnija, ostaće mala dugo. Kako sam je potpuno ignorisala tih par godina, narasla je ogromna. Ovih dana je intenzivno gledam, razmišljajući kako joj nikad nisam pružila nimalo ljubavi. Iz neke iznenadne ljubavi joj dam vodu. Ubijem je.

Tako je i sa trnovitim ljudima. Samo ih treba pustiti… ne žele drugačije!

Sve sam više trnoviti čovjek.

Raspisali se nedavno kod Undine o zavjesama. Komentari ono: kuća bez zavjesa nije kuća! Tako sam bila sretna što ih nemam. Ovih dana mi bez njih kuća nije kuća… a stalno sam u kući!

Nema veze, ima Temu.

Zašto nisam kupila kadu? Jebo me tursko kupatilo. Tako bih je sad napunila Epson soli, ubacila neku bath bomb da ofarbam vodu u boju Galaxy i samo ležala dok se boje ne istope… zašto sve mora biti na ho-ruk?

Neko je ovdje pitao da javim kakvo je Četvrto krilo… hmmm… ok je! Ima cool plot twist na kraju. Sad ću nastavak…

Da je kakve džigare za 1. maj. Al ono baš, naći poljanu, otvorit gepek, pustit Sinana, obrnut neko meso upitne kvalitete na roštilju i nalit se dvolitrom… mislim da sam sve 1. majeve dosad preradila… a i da nisam, negdje sam putovala. Ovo opisano nisam još nikad, samo sam gledala kako drugi to rade i sablažnjavala se. Eto, hoću i ja to!

S D. sam u fazi da već pere svoje gaće kod mene i pegla uniformu, kuha relativno jestivno i gleda Liverpul iako ga ne voli. Kako prođe spuca me po guzici i nemam pojma što mi to godi. Mislim, sad pored uzrečice boli me uvo, realno mogu koristiti i boli me dupe, a da ništa ne slažem.

I nemam pojma zašto mi je dok ovo pišem u glavi pjesma “da li bi prala naše gaće, moje mače”, posebno ne i zbog čega je uopšte znam…

Nemam pojma… ništa se ne dešava, pa samim tim nemam o čemu pisati. Nekog zaključaju u zatvor, on cijele romane objavi u toj samoći. Meni kad se ništa ne dešava, avaj, baš ništa za ništa ni za šta…

romanoff
Ringišpil osjećaja, roller coaster raspoloženja, kolekcija želja i ideja, zbirka nezbranih misli. Samo me ne pitajte šta ću sutra! Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.

27 komentara

  1. Ja samo znam onu ‘reci meni moja mala
    bi li skverski trliz prala’, iako tek sad vidim da tako ide inace je pjevala, bi li šperski trliž prala hhaha

    Koja mu je odora, ako je vatrogasca, nije čudo da mu dozvoljavaš. Al sve mi nešto govori da je neka medicinska… oni (valjda) peglaju odoru.

Komentariši