Ne znam u kojem sam trenu ostala bez zdrave ambicije. Ne one “hoću da sam direktor”, niti “hoću da sam poznata”, nego baš one normalne kad želiš pridonijeti nešto… možda firmi, možda ljudima, možda samo sebi…
Ovako ko robot, unaprijed programirana mašina, ponavljajući algoritam… ustani, operi zube, umij se, popij kafu, sjedi u auto, otiđi radi, samo razmišljaj o tome kad ćeš kući, uđi u auto, vrati se kući… i?
Nekad sam bila kreativnija… možda još jesam… nego mi se mrsko nakaniti. I kad dam maksimum, imam osjećaj da tapkam na vlastitom minimumu. Niko i ne primijeti da sam na svom minimumu, pa mi se može na tom levelu ostati koliko mi je želja. Jedini je problem što ja to znam.
Ne bi mi sad prijala ni promjena, jer problem nije nezadovoljstvo okruženjem, nego samom sobom… pa bih ostala na sigurici, jer zamišljam kako promjena može značiti nezadovoljstvo novim okruženjem, plus samom sobom. Huh, ko bi i sebe i druge.
Uhvatim se svakodnevno u nekoj misli: da je malo ništa!
Toliko često, da možda to i uradim.
pročitala sam 😀
E baš ti hvala ❤️
Faza ti je to.
Nedostaje ti nešto (mislim da njušim šta, ali ne bih o tome), a to nema veze sa profesionalnom stvarnošću.
Znam, čitam, da si stalno u nekom pokretu, pa nije da ti je promjena baš neophodna.
Zato, razmisli o onome o čemu nisam htjela da raspredam gore.
Polagano, osvijesti to.
Da, da kupim novog psa! 😎
I to.
(naočare su te odale😊)
promijeni neku malu stvar za koju mislis da bi ti pomogla da se osjecas bolje – doniraj nesto, volontiraj negdje, promijeni nesto na sebi… mali koraci, mozda te inspirisu za vece promjene. a i ne moras nista, ok je biti tu gdje jesi, narocito ako ti to ne smeta. ne mora zivot uvijek biti uzbudljiv i pun desavanja, to su nam interneti nametnuli.
Ma ja bih ono ništa! Hahaha
Ma prođe to. Valjda faza.
Malo manje tick-tocka i interneta i to je to.
Ma meni je tiktok ono ko ljudima onaj njanjavi klix, da sam informisana šta se zaista dešava u svijetu
Daj sebi bar malo ničega 😁 Znaš ono kad ljudima fali nadahnuća, pa odu raditi ništa, i dođe im samo.
Kao da sam ja pisala, samo što je kod mene okruženje problem. Mada pomislim da je svuda sigurno tako, ali opet ne znam.
Joj kad dođem u to ništa, bude mi dosadno, pa sjednem napišem knjigu, hah? Kad može “Ja, pink panter”, mogu i ja…
Ma svuda je tako…
Ma treba biti neutralan prema tome, šta fali 💜.
Pročitaj onaj esej na substacku “the more i heal the less ambitious i become” mene je utješio u najmanju ruku
Odoh naći! Hvalca!
Ma treba biti neutralan prema tome, šta fali (2)
najcesce prodje kako i dodje
Godine 😋
A ko kaže da (uvijek) moramo imati ambicije? Ništa loše nema ni u životu u kojem nekad koristimo autopilot, naprotiv. Bitno je da nam je lijepo i udobno.
Slažem se sa msks🙂
Savjetujes nemoranje citanja! kao da sjetujes ne morate vodu piti :))) ili duh ugrobiti
Izuzev gornjeg dojma da upisem:
-mogu te razumjeti ali ti ne znam dati razumijevanje koje podrazumijeva da svijest uposlimo tako sto ce pronadjeno obitavaliste ucerak cistiti od zuluma kojim se covjek ubjedjuje da je nemocan uposliti nesto a da rezultat ne bude nista.Dovolojna mi je misao koja me radosti za razliku od misli nistavnosti koja me ubija po nalogu zulumcarske misli.Tesko se razumijem ali…i ova misao stvara bas ovo ubjedjenje: nemoguce je da se razumijem.
Samo faza.
Ne osjecam se tako,
uvijek,
srecom.
Preplavi me nekad,
s vremena na vrijeme,
na moment,
na dan,
na vise njih,
praznina.
nije tuga,
ne treba mi lijek,
nit spas,
znam da ce proci
jer uvijek prodje
samo dok traje,
na moment,
na dan,
na vise njih
nista nema smisla,
i sve svejedno je
Na ovo me post podsjetio