Možda mi se boja aure promijenila

Dočekah vikend u ovaj utorak. Neki tako slobodan dan koji mi je trebao ostati nedefinisan, ali se izdefinisao u hodu.

Mislim, nekad prošle sedmice sam naglas iskazala želju za kakvim dobrim boot kampom. Ono da je kakvog vojnika ili specijalca da se dere na mene dok treniram, jer u suprotnom ostadoh mlohava. Psihički, mislim. Fizički me nešto te pojave i ne preopterećuju, nego, kao, sa svih strana nešto ljulja, a ja svjesna da ne mora tako. Našli su mi. Nije bilo teško. Tu. U mahali. Što bi ovi iz Delegacije EU rekli u lokalnoj zajednici, a ja kako sam evropski orijentirasana termin mahala ću penzionisati. Elem, našla sam strogog frajku i platila mu preko stoje treninge. Ovo je već treći na koji…

… nisam otišla.

Dan je trebao biti nedefinisan. Toplotni je val i mislila sam ostati u kući. Nisam, jer je A zvao na kafu, a ta se kafa pretvorila u dvije kafe, a dvije kafe u još ručak, pa i neki kolač. Imali smo taj običaj nekad. Prije korone, za korone, ali ne i nakon korone. Provesti jedan dan sedmično s kafe na kafu. Povazdan se povlačeći gradskim asfaltom tražeći gdje smjestiti guzicu. Određena vrsta psihoterapije. Svak se ispriča sa sobom, a ovaj drugi je tu da klima glavom, s vremena na vrijeme kaže “Bože sačuvaj” ako je tema nešto što to zahtijeva i “ma nije do tebe” ako je u pitanju neka nepravda. Ne znam ni da li se full slušamo. I ta korona, ostala kao priloška odredba za vrijeme. Prije, poslije… ko onomad Isus, a na Balkanu i rat.

Tako je prošlo prijepodne. Toplotni je val i htjela sam ostatak dana provesti kući. Zvala je M. Kaže krenuli su u kino gledati Inside out crtani. Na dalekom Alipašinom. Do auta je trebalo hodati uzbrdo. Prošao je novi tramvaj. Onaj Švicarac. Ušla sam ‘nako. Završila u 4D full HD crtanom. Sat i po me je ljuljalo, prskalo i u mene puhalo. Akvamena sam prošli put završila stojećki. Malo su bili pregonili. Ovaj je našao put do duše. Kupila sam čašu sa srećom! Tranzicijska generacija. Nije da tih gluposti nije bilo, ali sam morala birati. Ako ćeš kokice nema Cole, ako ćeš Colu nema igračke… skupo i glupo i šta će ti. Trideset mi je i pet. Hoću i colu i kokice i tortilje i čašu i igračku! Platila sam boot kamp da skidam kile. Već tri treninga…

… nisam otišla!

Došla je večer. Toplotni je val i htjela sam kući. Zove I, pita treba li me pokupiti. Usput je. Završili na točenoj pivi. Sarajevskoj. Crnoj. Onda su mi iz zajebancije nasuli još jednu u času s likovima iz Inside out. Igra Portugal protiv Češke na Euru. Nije ni bitno gdje je lopta. Piva je puna kalorija, ali nema veze. Platila sam boot kamp. Ovo je već treći trening na koji…

… nisam otišla.

I tako vikend u ovaj utorak. Neki tako slobodan dan koji mi je trebao ostati nedefinisan, ali se izdefinisao u hodu.

Nekad su mi ovakvi dani bili svakodnevnica. Svakodnevnica prije korone, za korone, ali ne I nakon korone.

Priloška odredba za vrijeme koje nepovratno izgubih.