Čitajte polako, ko zna kad ću opet… ili nikako, who cares 🤷‍♀️

“Gospođo, gospođo, curi vam krv iz nosa!”

“Znam, znam…”

“Hoćete li maramicu da pritisnete?”

“Hvala, već imam, nego mi mrsko stiskat…”

Bile su teorije digni glavu gore. Ili spusti glavu dole? Još uz to desnu ruku digni u zrak. Ili ono bijaše lijeva?

Mislim da u 2020tim ne krvarim zbog meteorologije, nego zbog tekvandoa iz 2000tih. Sigurnosna pravila su kasnije postrožili, posebno kad su u pitanju mladi. U moje doba te neko nogom, onako iz punog zamaha, spuca u vugla, trener se dere da se ne prenemažeš. Onda tako krvariš, ali se praviš da ne krvariš.

No, moguće da i nije do toga.

Ne bih ni pisala, nego Vasionka napisa baš lijep post o baletu. Pojedine borilačke vještine su skroz slične. U pet deka. Odigneš nogu ritmičko-gimnastički, pa spucaš nekog u vugla. A i hodaš naredni cjeloživotni tajmlajn sa polupolomljenim nožnim prstima, koje ni savremena medicina ne zna sastaviti. Rast nisam nikad povezala s istezanjem karličnih kostiju, al nije jednostavno hodati svijetom samo metar i 65 centimetara odignut od poda.

Danas sam hodala kroz nešto što svojom pojavom asocira na kišu, a osjećajem na snijeg. Obje pojave, a nijedna. Oštar zrak, prijao je za prošetati do pijace.

Ne bih se ni sjetila pijace, nego me je sinoć zvao rođak iz Južne Kalifornije. Okolica San Dijega. Kao i uvijek, devet sati su iza nas i 99 godina ispred. Kaže da su išli na Farmers market. Kupili šarene kukuruze od Nativ Amerikanaca, čiji smo naziv mi učili kao Indijanci, ali ih danas tako zvati spada pod hejt spič. Pokazao kukuruze na videu, ono ljubičasti, crveni, crni… Googlala sam pojam Farmers market. Jebeš ga, pijaca. Otišla sam i ja na pijacu da kupim obični žuti kukuruz kakav prodaju naši Indijanci. Pardon, Nativ Bosanci. Nisam našla. Kupila sam žute banane. I kesten! On je smeđ! I miriše kad se peče u rerni!

Ne bih se ni toga sjetila, nego sam prekjučer detaljno zakasnila na neki bitan sastanak, jer sam izašla tri stanice ranije kada sam ugledala bakicu koja na ulici prodaje kesten. Ušla na sastanak onako nakežena. Crni zubi, crne ruke, a duša svijetli.

Ovaj homemejd je bezveze. Ne boji adekvatno kao ulični. Ni zube, ni dušu. Nijanse su perspektive.

Večeras sam otvorila frižider u Sarajevu, propala u Dubrovnik. Portal u drugu dimenziju.

“Kooomšinice” – dere se jučer komšija preko balkona. Izletjela. Kontam, požar, poplava, asteroid leti prema nama…

“Ti znaš šta s ovim. Mi kupili, ali nismo za ovog” – daje mi kesu nečeg što miriše na moje djetinjstvo provedeno sto metara iznad Dva bora od kojih je ostao naziv objekta, ali ne i borovi.

Škampi!

Komšije su znale šta sa škampama kad sam ih skinula do gola. Škampe, ne komšije. Poklonprimac-poklondavac-poklonprimac! Tako se jede i u okolici San Dijega.

romanoff
Ringišpil osjećaja, roller coaster raspoloženja, kolekcija želja i ideja, zbirka nezbranih misli. Samo me ne pitajte šta ću sutra! Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.

4 komentara

  1. Oooooopasna Romanov. Bog zna kolko si ti raje namlatila u zivotu. A sad, radis li to opet ? (tekvondo) Mores li spagu ? Kako si razgibna ? Ja imam prijatelja koji se bave sa tim cijeli zivot, takmicenja i ovo i ono. Zanimljivo da si ti taj sportista… Napisi i ti neki post ko nasa balerina i ispricaj malo o tome, to je zanimljivo…. A sta su to ono 99 godina ispred nas molim te i to nam reci ?

  2. taekwondo, cool
    kad budem dolazila u rajevoSa javim ti se pa mozemo jedan prijateljski mec 😀
    jest da sam kick box ucila al to je to, sve u 5 deka kako ti napisa.

    kod krvavog nosa glava je dolje ( krv ne smije ici nazad u tijelo), a pritisak je na nosu, predio kod ociju. svakih par godina, zbog posla, imam prvu pomoc 😉

Komentariši