Bez teksta sam!
Blokada mozga!
Ovih dana intenzivno kisnem, jer sam negdje izgubila kišobran, a nikako da se sjetim kupiti novi. Čekam snijeg da skinem snowboard sa zida. Nedavno ga okačila. Divlja trešnja je ogoljena, pa sam maloprije mogla uživati u pogledu na vatromet. Da je lišće na njoj – ne bih vidjela ništa. Zapustila sam nekoliko prijateljstva, jer me ljudi guše. Ko korov su mi se omotali oko vrata. Kako ih nema – dišem! Mogla sam i ranije… pih! Čitam Braću Sisters! I Dan kada je Mijatović pogodio prečku! Paralelno dvije knjige. Dočekala sam novu sezonu Yellowstona koja je sranje. Kad uvališ politiku u priču, ona više ne može da valja… priča – ne politika…
… a i umro mi je pas, prošla su dva mjeseca, još sam sjeb…
Žao mi je za psa😪
Snowboard, wow. Meni to djeluje tako uzbudljivo. Ja nazalost blage veze nemam kako se to vozi… Gdje se kopaju umrli psi ?
Joooj zar su usrali Yellowstone? 🤢
E jebiga.
Dobar veče Mlada damo,
Oprostićeš mi na slobodi javljanja !
Skoro nikad nepozvan ne ulazim u tuđi dom.
No , postoje događaji koji brišu običaje.
Gubitak voljenog bića je jedan od njih.
Moje iskreno i duboko saučešće u tvom žalovanju, jer znam kako se osjećaš.
Davno nekada imao sam divnog psa i druga i zli ga ljudi nestadoše .
Bol nikad nije nestala , vrijeme ništa ne liječi , samo se godinama bol oplemenjuje.
Nadam se da si skupila dovoljno lijepih uspomena i sjećanja ,
da prebrodiš prve godine rastanka.
Ne daj se Romanoff ,
ako ti može išta pomoći znam da ima dosta ljudi kojima je istinski stalo do tebe i koji će iskreno da oćute tvoju bol.
🙁
Žao mi je😞
Podrška! Drago mi je da si (opet) tu.