Sjela na klupicu. Čekam komercijalu. Vidim u daljini bus. Ustanem. Nije moj. Sjednem. Vidim opet u daljini bus. Ustanem. Neki međudržavni. Nije moj. Sjednem. Vidim opet nešto što pojavom asocira na bus. Ustanem. Kamion. Sjednem. Ispadoše mi pare za kartu. Ustanem. Čučnem. Dohvatim ih. Dignem se. Sjednem. Stiže notifikacija: kongradžleeeejšns! Napravili ste 12 čučnjeva.
Ništa nije uzalud!
Večerala sam neku međunarodnu mješavinu. Ne kaže se džaba da je Sarajevo mjesto gdje se spajaju istok i zapad. Kupila onaj doner za samo staviti na tavu, preko njega domaći kajmak i zamotala u tortilju. Ono, wow!
Jesam li jedini lik koji ne voli lubenicu? Al ono, baš nikako?
