Dva grada u jednom danu

San mi nije pouzdan prijatelj. Noć se prostire do kraja svijeta. Nikad da prođe. Možda je planeta prestala da se vrti?

Sunce, ipak, izlazi. Tu je!

Slijedim ga. Okrećem mu se poput suncokreta.

U putničke kofere ne pakuju se drangulije. Zauzimaju puno prostora. U povratku se samo one i pakuju. Prostor za uspomene je bezgraničan. Mora li biti materijalan?

Semper idem. Zlo je uvijek isto. Dobro se mijenja u nijansama.

Vrijeme ima tendenciju da prolazi. Gradove zatičem gdje sam ih ostavila. Dubrovnik, kao i Beograd, kao doduše i svoje Sarajevo. Gradovi su nepomični.
Odavno ne pakujem drangulije. Uspomene prepuštaju mjesto novima.

U nekom sam raskolu između amnezije i deja – vu – a.

FB IMG 1652273996804
romanoff
Ringišpil osjećaja, roller coaster raspoloženja, kolekcija želja i ideja, zbirka nezbranih misli. Samo me ne pitajte šta ću sutra! Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.

5 komentara

    1. Бога ми брате Бруте, да није нас двоје једно од само два службена писма у нашој земљи било би на овом блог потпуно запостављено…

      Додуше, слика је београдска блоковска умјетност…

Komentariši