Dolaze neke nove generacije, pa često pričam s njihovim predstavnicima. Sad stiže neka pregeneracija za koju je ovaj ionako prejezik postao prenedorečen.
“Hej, al tvoja mi se majica presviđa”
“Momak je preljepotan”
“Siva je okej, ali crvena je preokej”
“Otkako je uradila usne, baš ima preusne”
“Al ima one plave oči. Ma preoči!”
Jezik je živa materija, pa je preokej da ga neki novi klinci nadopunjavaju, a mi malo stariji da ne čangrizamo previše oko toga. Nazad, svakako, obično nema. Preproblem u mojoj prepriči je što se strašno brzo prilagođavam sagovornicima, pa kupim, kupim, prekupim nova prepravila.
Не падај кћери на ове трендове, остаће ти тако!
Ja takve riječi još ne čuh… Valjda se premalo družim s mladima i nemam tock tock.
Pokušavam se sjetit koje smo mi riječi upotrebljavali, a da su se zadržali do sad, čini mi se da ih je 0.
Kod mlađih generacija me više brine ova konformiranost, od kojih svi izgledaju (i ponašaju se) kao da su upravo izašli sa instagrama (i drugih gore spomenutih mreža), a da ne spominjem skraćenice za koje ti treba egiptolog da ih prevedeš
prenasmijame, bas je ovo prepost. 🤣 Cuj preusne.