Mi mo ivo !

“Hajde jebote požuri!”

🤯

“Uh, oprostite gospođo, ali molim vas, malo samo brže…”

Reče baletan policajac saobraćajac u dvije sekunde istoj osobi. Onoj mladoj punoj testosterona u crvenoj Alfi i onoj malo starijoj punoj progesterona koja je provirila oštrog pogleda nakon psovke. Meni. Obje su u meni. Zato sam se nasmijala. Nije mi se tom cestom ni prolazilo, nego mi ne dadoše onom kojom bih došla kući. Sudbina gura druge da krče puteve. Ili da ih blokiraju. Doslovno!

Da se ne lažemo, nisam jutros ustala s namjerom da idem na neku utakmicu, posebno ne na derbi. Pa još da se ne lažemo, nisam bila ni upućena da je na repertoaru nekakva utakmica, posebno ne derbi. Utakmica je, s druge strane, htjela da joj dođem.

Probudila sam se na prisilnom godišnjem. Svanu i takvi dani. Razmišljala sam da li da čistim stambeni prostor ili da ga stavim na OLX i tražim zamjenu za čistiji. Ono, uz doplatu. Nisam ni jedno. Izvukoh iz ormara trenerku, majicu i široku duksu FK Sarajevo. Ovaj posljednje pobrojani odjevni predmet volim, jer ispod ne moram oblačiti grudnjak. Ništa se ne vidi. Nema veze što se tokom godina isprao, a slova poprimila baby roze boju. Preostala slova. “Mi smo divovi” po Vuku bi ispala “M mo ivo”. Imam tih FK odjevnih predmeta. Ostali su iza bivšeg momka, kojeg sam izbacila iz kuće 2015. godine. Služe kao pidžama.

Sjela u auto. Otišla mami. Završila čisteći njen stambeni prostor. Popila kafu. Jela na kašiku. Obradovale mi se njene komšinice D. i S. Došle i one na još jednu kafu. Ide mi se. Ne daju. Ide mi se. Ne može. Ide mi se… krenula sam u nevakat.

Mic, mic, mic… htjela sam lijevo, ali ne dadoše. Krenula sam desno, pa gdje završim. Kontam, bilo gdje da stanem, sutra ću po auto. Tada se prodera baletan policajac saobraćajac:


“Hajde jebote požuri”

Proturih glavu, nervozna zbog gužve.

“Uh, oprostite gospođo, ali molim vas, malo samo brže…”

Nasmijah se slatko. Zagasah. Ugledah parking mjesto na Ciglanama. Uvalih se. Okružiše me u trenu. Neki ljudi koje znam. Grle me. I neki koje ne znam. Grle me i oni. Dva specijalna drota s dugocijevkama na ramenu nam mašu da krenemo. Onaj jedan je čuva ko da preko ramena ima Gucci torbicu. Shvatim da sam sasvim slučajno adekvatno obučena za situaciju, pa kontam da je iskoristim da bez po muke u masi dođem do Binga da namirim kuću. Progesteron vuče prema granapu. No, testosteron uzrokova nastavak šetnje u zagrljaju, priči i navijanju. Razmišljam, odoh do stadiona, pa se opet spustiti mami. Na večeru. Ne uspjeh ni to. Sretoh na ulazu kolegu. On psuje posao. Sve moje kolege saftali psuju posao. Tako, glasno. No, provuče me. Uvede me. Džaba se derem da nemam kartu. Preroviše me na ulazu, pa me pustiše bez pitanja. Opet me neko zagrli i povuče. Završih na tribini. Šta ću? Dernjat se ko i svi ostali… čitajući po Vuku s moje dukse: “M mo ivo”. Onda se sve zapalilo!

Smrzla sam se fizički, ali sam ugrijala psihu!

Ne, nisam danas htjela ići na utakmicu.

Utakmica je naprosto odlučila da joj dođem.

romanoff
Ringišpil osjećaja, roller coaster raspoloženja, kolekcija želja i ideja, zbirka nezbranih misli. Samo me ne pitajte šta ću sutra! Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.

9 komentara

        1. Ovoj posljednjoj teti koju zovnuh platih i namah ostavih baksis, pa rekoh: “ubaci ključ u sanduce kad zavrsis”… došla nakon 10 sati sa svog posla, ona sjedi na kaucu, igra se sa psom, otvorila pivu, gleda tv…
          Šta ću, otvorila i ja pivu, reko: “šta ima ‘nako?!” Pricale još dva sata o smislu života, jebiga

          1. Da je umjesto piva čaj, umjesto cuke maca i umjesto TV-a igrica, mislila bih da sam ja bila ta teta.

            A zasad sam od 200 ljudi, zadržala troje klijenata: jedan bračni par čije dijete hoće da ide sa mnom da živi, a ni oni se ne bune jer, realno, imaju još dvoje, jedno manje-više, profesoricu muzikoterapije koja mi svira / lupa u gong dok radim i nekakvu psihijatricu kojoj sam pokupila sve knjige iz ordinacije mada ona misli da mi je bilo preče da pokupim lijekove hahaaahahaa

          2. Moja maca nije maza, mnogi se zalete 🤣

            Kako ih opisa i meni se sviđaju.

            Da vidiš moje klijentele, nije ni čudo što sam ovolika pukotina 🙄

Komentariši