Veliki je sada svijet na mom dlanu kad tonem u san….

U zadnje vrijeme sanjam čudan san. Da odlazim negdje, na neki put i u tom snu znam da se više nikad neću vratiti kući. Idem u neku drugu zemlju, grad, nekim vrlo važnim poslom, ne znam kakvim… San se ponavlja već nekoliko noći, samo se mijenjaju mjesta, ljudi sa kojima se pozdravljam pred polazak i nijanse sreće ili tuge koju osjećam u tom trenutku, a koje su svaki put drugačije tako da više ne znam da li taj san treba da svrstam među one dobre ili one loše… Jutros sam se trgla iz istog tog sna. Razlika je jedino u tome što nisam osjećala ni sreću ni tugu… već strah… jezu…

Kad sam to za doručkom pričala prisutnima, svi su se složili da je to samo zato što sam premorena, a ja, iako ni malo ne vjerujem u neke sanovnike i dublje značenje snova, imam neki utisak da ovaj san ipak nešto znači.

romanoff
Ringišpil osjećaja, roller coaster raspoloženja, kolekcija želja i ideja, zbirka nezbranih misli. Samo me ne pitajte šta ću sutra! Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.

10 komentara

Komentariši