Fudbal je zakon :)

Mančester pobijedio Arsenal 4:0 (ne gledajte me tako, ni ja pojma nemam o čemu pričam).

Teško je biti žensko pored tri muškarca u istoj prostoriji. Tada se javlja diskriminacija. Nemojte me krivo shvatiti, nisam feministica i mrzim ta sra**. Mislim na onu diskriminaciju kada si zakinut jer ne možeš gledati predivni film Pearl Harbor (by the way, gledala sam ga 10000 puta) zato što je na drugom kanalu jedna jako bitna utakmica. Ali, vele pametni ljudi, kada stvar ne možeš promijeniti, prilagodi se! I ja se prilagodim. Sjednem, otvorim veliku kesu čipsa i počnem gledati utakmicu. 5 minuta poslije sam imala i svog favorita. Arsenal. Mene drug ubjeđuje da Arsenal nema šanse, da su slabi, da će 100% izgubiti, ali moj ženski mozak ne može promijeniti mišljenje… pa Arsenal ima ljepše igrače, igra onaj slatki Edvardo i imaju lude čarape (na štrafte). Pa kako oni mogu izgubiti?

I pade opklada. Utakmica ko utakmica, lopta leti gore-dole, gomila bijelih i crvenih čikica trčkara po travi lijevo-desno, povremeno se valjajući i kotrljajući po travi. Ja gledam hoće li iko u ludim štrafastim čarapama dati gol, usput proklinjući kamermana što nikako da mi snimi Edvarda. Ali meni Arsenal izgubi… čitavih 4:0…i ja izgubih opkladu… dobih šamar (sreća, ne jak!)…

I sad ovako razočarana, gledam posljednje trzaje gore spomenutog filma i grickam tek ponegdje na dnu kesice preostale mrvice čipsa od paprike i govorim sebi:“od sad navijam samo za crvene!“

 

 

romanoff
Ringišpil osjećaja, roller coaster raspoloženja, kolekcija želja i ideja, zbirka nezbranih misli. Samo me ne pitajte šta ću sutra! Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.

12 komentara

Komentariši