Ostala mi je jedino još želja pusta…

 Imam veliku želju da se preselim negdje. Da nađem neku livadicu, na nekom lijepom brežuljku i tu sebi sagradim malu drvenu kućicu. Da to bude neko mjesto gdje me još niko ne poznaje i gdje ću tek početi stvarati svoj svijet. Onako, iz početka…

Imam želju da ta livadica pored moje male drvene kuće bude prošarana malim žutim i bijelim cvjetićima i puteljcima djeteline sa četiri lista. Onako, da čisto hodaš po sreći…

Imam želju da imam konje. One velike i lijepe, tako čiste i miroljubive životinje koji bi po cijeli dan lutali po mojoj livadici, i jedno malo ždrijebe koje bi se onako smotano igralo po travi, a ja mu se smijala. Onako, od dragosti…

Imam želju da imam cuku. Jednog bijelo-smjeđeg velikog ovčara, koji bi bio veći od svih bijelo-smeđih velikih ovčara koje sam do sad vidjela. On bi se igrao okolo, mahao svojim čupavim repom ili pak ležao sklupčan pored mojih nogu. A ja bih ga mazila. Onako, iz nježnosti…

Imam želju da je oko moje kuće stalno ljeto. Danju obasjano veselim i nasmijanim suncem, a noću prekriveno zvijezdama i mjesečinom. I da imam mali bazenčić. Onako, da se kupam…

Imam želju da samnom u toj kući živi neko. Neki fini i nježni mladić, koji će samnom uživati ama baš u svemu u čemu ja hoću. Koji će samnom ujutro doručkovati na suncem obasjanoj terasi i ponekad mi pokloniti koju lijepu riječ ili bar smiješak. Onako, da osjetim ljubav…

 

Te sad želje ostavljam za neko bolje vrijeme, možda za neki drugi život. Moram se vratiti u svoj svakodnevni šugavi svijet…

romanoff
Ringišpil osjećaja, roller coaster raspoloženja, kolekcija želja i ideja, zbirka nezbranih misli. Samo me ne pitajte šta ću sutra! Ne volim otvarati tegle, flaše i konzerve.

3 komentara

Komentariši