Frendovi

Hoće li nas neko silovati ako prođemo kroz ovaj mrak? Neće… Jebiga, šteta… 😳 Ja svakako s ovim kokošijim sljepilom ne bih ni skontala. Molila me je danas da odem s njom da kupi još nekih sitnica, pa da joj pomognem da se spakuje. Sutra liježe u bolnicu. Torba za teretanu roza Nike, papuče roze…

Nastavi čitanje →

Aranžirala

All inclusive aranžmani su mi na nivou plaćanja ljetovanja u kazneno-popravnim zavodima full zatvorenog tipa. Navuku ti narukvicu na ruku, obilno te nahrane, smjeste te na čistu posteljinu, pokažu gdje je taj bazen, dva ili tri u sklopu zidina hotela, možeš bez srkleta otvarati jegere iz mini bara. Ako si dobar, možda te preusmjere na…

Nastavi čitanje →

Ništa nije uzalud

Sjela na klupicu. Čekam komercijalu. Vidim u daljini bus. Ustanem. Nije moj. Sjednem. Vidim opet u daljini bus. Ustanem. Neki međudržavni. Nije moj. Sjednem. Vidim opet nešto što pojavom asocira na bus. Ustanem. Kamion. Sjednem. Ispadoše mi pare za kartu. Ustanem. Čučnem. Dohvatim ih. Dignem se. Sjednem. Stiže notifikacija: kongradžleeeejšns! Napravili ste 12 čučnjeva. Ništa…

Nastavi čitanje →

Betman

Uletio mi je večeras u sobu šišmiš. Derem se: miš šiš. Prepala se ja. Prepao se i on. Ja mlataram rukama. On krilima. Sjela na kraju na kauč. Sjeo i on na policu. Izašla sam iz sobe. Izašao i on napolje. Sve pametne odluke se samo u miru i mogu donijeti! Ostalo je samo bespotrebno…

Nastavi čitanje →

Zbrda zdola

Ubacilo me u kamion, nazad, skupa s inventarom. Kontam, ako me nađe policija, reći ću da sam ilegalni migrant. Da me deportuju kući. Nije daleko. Osam kilometara. Kad, ono, stvarno provirio policajac. Pita jel može šta pomoći. Možeš, brate, čuvaj opremu, moram piškiti. Deportovala sam se sama kući. Deset sati poslije toga. Dani su tako…

Nastavi čitanje →

Neka tanka nit

Noćas mi je u kuću upala Crvena jabuka. Mame u mene najdraža grupa od svih grupa. Saznala sam za koncert ranije, što je pohvalno, jer me 97,4 posto stvari prosto iznenadi. Zovem majku. Reko ‘ajd kod mene. Kupimo pive, suhog mesa, kikiriki i Filter 160. Sjednemo na balkon. Ona sva sretna. Presretna kao dijete. Čistila…

Nastavi čitanje →

Jer je noć, noć, noć, noć, totalni je mrak

Veruje – dere se Bajaga. Ne veruje – dere se neka nedefinisana masa koja mi odgovara na pitanje ima li raje pred Skenderijom. Grad je akustičan. Real feel ko da mi pjeva negdje s krova, iako ima pola kilometra zračne linije. Publika je nevidljiva na balkonima Nakaša, krovovima i prozorima. Komšiluk čangriza. Glasno, kažu. Sutra…

Nastavi čitanje →