Pojavile su se trešnje. Velike i crvene. Simbolične cijene: 20 maraka. Tu. Blizu. U lokalnom granapu. Gledamo komšinica i ja u hrpu savršenstva. U cijenu. U savršenstvo. U cijenu. “Gdje su ovo uspjele trešnje?” – upita komšinica prodavačicu. “U Čileu!” – kaže prodavačica. “Mora da je to jedino selo u kojem su rodile. Eno u…
Tripujem neke probleme kojih nema. U glavi neki overtink. Šupalj potpuno. Bez argumentacije. Bar da se nešto desi, pa da imam pokriće. Nego ništa. Pusti sati. Ako posijeku šumu, odoh iz države. Odlučila sam. Neka pošumljavaju zgrade za dilere i političare. Odavno je teško priuštiti život. No, bar sam imala šumu…
Pročitala sam članak u kojem je pisalo da je trčanje zdravo. Dobro, naslov članka. Samo naslove i čitam. Učila sam u školi da je trčanje zdravo. Škola je za naučiti. Ušla sam u prodavnicu sportskih cipela. Rekla sam prodavačici da mi trebaju tene za trčanje. Ona je kazala da imaju dosta modela na sniženju, ali…
“Možete li, molim vas, sljedeći put naći neki drugi smještaj?” Izgovorih tako lagano i glasno. Tako snažno da sam bila sigurna da se DNK kod dekodirao u milion paranparčadi i da će nadalje nastupiti hiljadugodišnja tišina. Ima tome godina ili dvije. Nisu oni naporni, nego sam ja sebi naporna. Najave u januaru da će doći…
U noći sa subote na nedjelju okrenite kazaljke na satu… … dere se na mene naslov članka u katalogu ljudske nesreće zvanog portal u dimenziju klika. Okrenem se oko sebe i shvatim – ima sigurno deset godina kako ne posjedujem ništa što ima kazaljke. Zidni sat je odavno nakačen na satelit, pa mjeri vrijeme tačno…
Bajkovito. Čarobno. Sletjela na aerodrom veličine mog grada. Daleko. Presjela triput do njega. Pola sata vožnje do Pentagona, pa malo uzbrdo. Kroz zelenilo i parkiće. Zgradice. Kućice. Još privatnije kućice. Aurora. Arlington. Virdžinija. Tako žive bogatije porodice. Glavni grad je blizu. Tu, preko mosta. Bijela velika kuća u kojoj sjedi Bajden. Kongres. Svjetla. Ostale ulice…
Kaže da je zdravlje baterije u ne tako davno kupljenom telefonu 97 posto. Ipak, izađem na minus 7 stepeni. Sa 100% odmah dropne na 50%. Čekajući bus prerovim nekoliko kataloga ljudske nesreće u narodu poznate ko njuz portali, odgovorim na dvije poruke, provjerim vrijeme za vikend – baterija na 30 posto. Samo dok sam došla…
Šta ima ovdje? Inače? Vidim kurac od ovce… Uvijek je bio, pa sam pisala. Nije do bloga… do mene je!
Kaže da joj se jede meksička hrana. Reko, kupi nam Doritos i onaj Hot ili Verde salsa umak. Kupila Doritos… i Argetu da umačemo. Pikant je Argeta. U pet deka. Bilo je i ajvara u fižideru. Domaćeg. Juniorka je došla sita i sretna. Kaže da je našla momka koji ima para. Odveo je u skupi…
Da se radilo o bilo kojem drugom računu sve bi bilo lakše. Ostali dolaze u bojama svijetlo plavim, sivim i bijelim. Ne ističu se ni po čemu, osim po ciframa. Problem je što se radilo baš o onom kojeg šalje Sarajevostan. Drečavo narandžast. Stoji na stolu. Vriiištiii: plati me. Htjela sam to u četvrtak. Sračunala…
