Čitajte polako, ko zna kad ću opet… ili nikako, who cares 🤷‍♀️

“Gospođo, gospođo, curi vam krv iz nosa!” “Znam, znam…” “Hoćete li maramicu da pritisnete?” “Hvala, već imam, nego mi mrsko stiskat…” Bile su teorije digni glavu gore. Ili spusti glavu dole? Još uz to desnu ruku digni u zrak. Ili ono bijaše lijeva? Mislim da u 2020tim ne krvarim zbog meteorologije, nego zbog tekvandoa iz…

Nastavi čitanje →

Waiting for a stop sign to turn green

Bez teksta sam! Blokada mozga! Ovih dana intenzivno kisnem, jer sam negdje izgubila kišobran, a nikako da se sjetim kupiti novi. Čekam snijeg da skinem snowboard sa zida. Nedavno ga okačila. Divlja trešnja je ogoljena, pa sam maloprije mogla uživati u pogledu na vatromet. Da je lišće na njoj – ne bih vidjela ništa. Zapustila…

Nastavi čitanje →

Rezervat za poglavicu bez plemena

Unijela sam Kanadu u kuću! Popela se uzbrdo s nalijepljenim javorovim listom za đon, pa ga prelijepila na pločice u hodniku. Crveni se. Izgleda kao fol. Da imam herbar, premjestila bih. Nemam herbar. Jebiga! Slikala bih, ali mi ne dozvoljava nova Rezolucija. Veliko, kaže! Mjesec je crven i zaspao je iznad gradskih reklama. Reklame bliješte….

Nastavi čitanje →

Sanjam kranove

“Fajt, flajt or džast tejk it til sombodi kams to reskju ju”, reče Hans u teorijskom dijelu obuke “kako preživjeti kad te kidnapuju i drže ko taoca u stranoj zemlji” u kojoj u datom trenutku svakako bijah. Kontam, jebeni stranci, sami drilovi, simulacije, zamišljanje stvarnih likova i događaja. Joj kad mi Hans nabi ceker na…

Nastavi čitanje →

Slike su za p 3

Cijele porodice fino ugojenih, sretnih i na očigled dobrostojećih pripadnika germanskog govornog područja sjede na pješčanoj plaži Baltičkog mora sa snek torbicama i korpicama. Jedu PAŠTETE I PARADAJZ! Pih, seljaci… … rekli bi oni s našeg govornog područja. Wurst i pivo kao ok morska hrana. Dobri pub-ovi! Prišao mi neki ala viking isterovirani nabildani bradonja…

Nastavi čitanje →

Slike su za p 2

“Nećeš valjda naručiti, pa košta 23 eura?!” “Hoću, hoću!” “Četrdeset i šest maraka za jebenu tjesteninu?” Djeca tranzicije, čiji sam predstavnik i ja, brzo su morala učiti da ne prisijedaju roditeljima na muku. Sjećam se kristalno jasno tih ostataka makarona ili špageta u koji se miješala pošećerena i upržena prezla i ORASI. Orasi izrendani uz…

Nastavi čitanje →