Lijepo vrijeme za kišne gliste. Mi vijećamo hoćemo li upaliti klimu… da grije! Ne znam za vizuelno prema ljudima i vizuelno meni u ogledalu, ali kosa mi je tako mekana i svilena, a koža čista i glatka, uključijući lice. Toliko novca dadoh da se bar upristojim. Ovaj put ništa nisam dodala. Čini mi se da…
Neki negativni naboj. Propuh! Boli me briga! Zatvori prozor! Zatvori ti tamo, meni ne smeta povjetarac! Hoćemo li sataraš za doručak? Ko još jede sataraš za doručak?! Pa već je podne, nije ni doručak! Onda pravi! Tupi su ti noževi! Pa idi mami da ti nasjecka jebene paprike! Bila je kila paradajza, gdje je? Pa…
Ti neki stand – up komičaru, neću te imenovati, ali znam da čitaš iz prikrajka, kontajući mala je publika i ovdje i kod tebe, pa niko neće skontat’. Ne pitaj me kako znam… Već godinama razmišljam da nešto kažem. Prošlo ih je nekoliko već. Što se mene tiče – it's fine. I da si pitao…
Moja mama ovo vrijeme zove “pretis lonac”. Old school. Ovo je slow cooker u koji ubaciš meso i ostaviš da se kuha istiha 8 sati. Pull out nerves, sve saftali, ne moraš dosoljavati, soli za solane, litre vode nedovoljne… Rijetko šta mi je spookie. Ovaj najavljeni CT mi izaziva blagu do srednje jaku paniku.
Real feel ko da sam digla teg 200 kila na benč presu, a ne ofarbala 4 štoka i prekrečila 3 metra hodnika. Sinoć otišla spavati kod mame, a to je drugi naziv za naspavati se i ne probuditi prije 10 i 30 uz alarm mirisa uljevaka od tikvica. Rano ustajanje je mit kojeg šire ljudi…
Tri kapi kiše su me pišnule dok sjedim na balkonu – već nekoliko sati bez micanja. Nikad još nisam osjetila kišu čije su kapi tople. Samo su digle prašinu s asfalta i vlagu iz okolnog zelenila. Danima je muzika uživo dole prema Vilsu i inače je super. Večeras se neko dere. Neki klinci igraju basketa,…
Vama je ovdje i super, jer imate mogućnost da ne čitate, za razliku od mojih koji više nemaju mogućnost da me ne slušaju. Ono… u životu… ništa. Depra! U Sarajevu su danas bila 34 stepena, što je veoma vruće ljudima koji prate meteoalarm. Ja kako ne pratim, bilo je fino, pa sam prošetala do doktora….
Bilo je to prošle nedjelje. Rođak mi šalje poruku ako hoću da prošetamo. Imamo taj običaj, nađemo se i onda bez plana i programa samo tako hodamo. Usput sjednemo negdje da jedemo, popijemo kafu, opet jedemo i opet popijemo kafu. Jedino što nikad nemamo neki cilj. I tako prošle nedjelje, prehodali cijeli grad da on…
A ono, mislim, šećer na tašte mi je 3, a onda najednom skočio na 9.3 bez komada čokolade, kad mi napraviše sačekušu od surprajza, sve s onim “puf” šljokica topom. Umal’ se ne upišah. Ne od smijeha, nego zaprave. Puniti 37 je za super konkretne poklone. Dobila sam novi usisivač! I vaučer za novi madrac,…
