Da se radilo o bilo kojem drugom računu sve bi bilo lakše. Ostali dolaze u bojama svijetlo plavim, sivim i bijelim. Ne ističu se ni po čemu, osim po ciframa. Problem je što se radilo baš o onom kojeg šalje Sarajevostan. Drečavo narandžast. Stoji na stolu. Vriiištiii: plati me. Htjela sam to u četvrtak. Sračunala…
“Gospođo, gospođo, curi vam krv iz nosa!” “Znam, znam…” “Hoćete li maramicu da pritisnete?” “Hvala, već imam, nego mi mrsko stiskat…” Bile su teorije digni glavu gore. Ili spusti glavu dole? Još uz to desnu ruku digni u zrak. Ili ono bijaše lijeva? Mislim da u 2020tim ne krvarim zbog meteorologije, nego zbog tekvandoa iz…
Bez teksta sam! Blokada mozga! Ovih dana intenzivno kisnem, jer sam negdje izgubila kišobran, a nikako da se sjetim kupiti novi. Čekam snijeg da skinem snowboard sa zida. Nedavno ga okačila. Divlja trešnja je ogoljena, pa sam maloprije mogla uživati u pogledu na vatromet. Da je lišće na njoj – ne bih vidjela ništa. Zapustila…
Unijela sam Kanadu u kuću! Popela se uzbrdo s nalijepljenim javorovim listom za đon, pa ga prelijepila na pločice u hodniku. Crveni se. Izgleda kao fol. Da imam herbar, premjestila bih. Nemam herbar. Jebiga! Slikala bih, ali mi ne dozvoljava nova Rezolucija. Veliko, kaže! Mjesec je crven i zaspao je iznad gradskih reklama. Reklame bliješte….
Donijela sam novu Rezoluciju! Jedva. Uzbrdo. Pješke. Puno piksela i to mega! Stavi se na letača i preletača. Upravlja tabletom. Nemam snage za život. Neki ljudi se tada kilnu. Nemam samoubilačke namjere, al nekad razmišljam da kada bih imala, naprosto bih u datoj situaciji prestala živjeti i ništa se bitno ne bi promijenilo. Onda ostanem…
“Fajt, flajt or džast tejk it til sombodi kams to reskju ju”, reče Hans u teorijskom dijelu obuke “kako preživjeti kad te kidnapuju i drže ko taoca u stranoj zemlji” u kojoj u datom trenutku svakako bijah. Kontam, jebeni stranci, sami drilovi, simulacije, zamišljanje stvarnih likova i događaja. Joj kad mi Hans nabi ceker na…
Umjesto da doletim kući u Sarajevo, doletim kući na primorje. Čilipi, autostop do stanice, bus prema Stonu, ali ne idem do Stona, razmjenjujem Eure u Kune od nekog krajnje sumnjivog lika, u očima prolaznika sam još sumnjivija, vidim na facama i ne smeta mi. Išla bih ranije, nego mi tamo u ujaka žena s primjesama…
Nekad je pisala poruke-romane, onda je prešla na glasovne poruke. Nakačim se na Internet, dočeka me cijeli podcast. A ja živaca nemam ni za šta duže od jedne minute. Onda napišem OK i kliknem send. Ona ljuta. Ne slušam. Izgubiti povjerenje dugogodišnjeg prijatelja zbog ljenosti preslušavanja je glupo. Jebiga, desi se…
Cijele porodice fino ugojenih, sretnih i na očigled dobrostojećih pripadnika germanskog govornog područja sjede na pješčanoj plaži Baltičkog mora sa snek torbicama i korpicama. Jedu PAŠTETE I PARADAJZ! Pih, seljaci… … rekli bi oni s našeg govornog područja. Wurst i pivo kao ok morska hrana. Dobri pub-ovi! Prišao mi neki ala viking isterovirani nabildani bradonja…
“Nećeš valjda naručiti, pa košta 23 eura?!” “Hoću, hoću!” “Četrdeset i šest maraka za jebenu tjesteninu?” Djeca tranzicije, čiji sam predstavnik i ja, brzo su morala učiti da ne prisijedaju roditeljima na muku. Sjećam se kristalno jasno tih ostataka makarona ili špageta u koji se miješala pošećerena i upržena prezla i ORASI. Orasi izrendani uz…
