beats by dre cheap

Drugi dan aprila

Na dan 2. april, samo tri sata nakon ponoći kiša je počela da rominja iz oblaka koji je stajao tik iznad krova moje zgrade. Iznad Trebevića nebo je bilo vedro, puno zvijezda i osvijetljeno polovinom mjeseca. Onda se pojavio neki drugi oblak i progutao mjesec. U jednom zalogaju.

Nadala sam se da ću odspavati barem malo. Nada je umrla sa zvonom telefona oko pola pet. Spustih se niz ulicu u leru uz molitvu za prosvjetljenjem u vidu pumpe koja radi. Radila je! Nakon dva sata u Pizdićima donjim ugledah putokaz prema Pizdićima gornjim. Da sam bila boljeg raspoloženja, možda bih seocetu dala bolje epitete. Stojim u blatu. Saplićem se o kablove. Pokisle glave. Pokisle duše. Sve mi ide na živce. Svi mi idu na živce. Sebi samoj idem na živce. Tek je počeo dan...

Kreacije usred pandemije. Maske prekrivaju lica, ali licemjerje ostaje. Opasno je bez vidljivih, još opasnije kad ne uočiš nevidljive. Dvoslojne za dvolične. Još nisu izmislili čelične za histerične. Ljudi su govna. Nekim danima veća nego drugim danima. Ali, kad im pružiš pravi prst, onaj srednji, nemaju šansu da ti uzmu cijelu ruku.

Na dan 2. april kiša je rominjala iznad dvorišta u kojem sam boravila. Samo malo dalje iznad planine nebo je bilo vedro. Osvijetljeno suncem. Onda se pojavio neki drugi oblak i progutao sunce. U jednom zalogaju.

Sneni oblak je htio da proguta mene. Nije uspio! Mučnina od kafe i cigareta. Bez hrane u želucu. Blato do koljena. Blatnjavi ljudi. Spolja. Iznutra.

Peti put kažem: nikad više!

Do šestog...

Predvečer je na dan 2. april i krenula sam kući. Kiša je polivala šoferšajbu. Iz Pizdića gornjih našla sam putokaz za Pizdiće donje. Da sam bila boljeg raspoloženja seoce bi dobilo ljepše epitete. Dva sata vožnje. Uzbrdo kući. Parking. Rezerva blinka.

Skinula sam obje maske sa lica. Vidljivu. Nevidljivu.

Dan 2. april polako curi. Još tri sata pa će proći. O kako je bio težak fizički! Kako je bio težak psihički!

Doručkovala sam i popila pivo. Iznad glave rominja kiša misli. Samo malo dalje na zidu vedro, osvijetljeno led svjetlima i svjetlom televizora. Čekam da se pojavi neki drugi oblak, oblak snova da me proguta. U jednom zalogaju...

Bojis li se mraka
http://nestoprivatno.blogger.ba
02/04/2021 21:10