beats by dre cheap

Optimizam u kapitalizmu, lijep trenutak i "man who sold the world"... ili kako sam izašla sa posla u 10

Na posao sam stigla u 9 ujutro. Sastanci i zapadnjačke pizde materine. Planovi i programi. Skontam - provrtiću se... izaći ću sa posla u 10! Lijep je dan. Mogla bi se i kafa popiti. Trebao mi je biti slobodan dan. Došla, eto, da ne bude da se ne pojavih.

Pola je 12 i stigle su upute za dalje. Računam i sračunam - izaći ću oko 3h. Dogovorim kafu sa drugaricom u 5.

Pola je 6 i kafu sa drugaricom sam odgodila. Letam od kraja do kraja hodnika, ulazim i izlazim iz prostorija, sudaram se sa ljudima, hvatam papire u letu. Uvjerena - ako požurim izaći ću oko 7.

Pola je 8 i sjeli smo na kafu sa jebenog aparata. Kaže kolegica, pedesetogodišnjakinja u filozofiji kakva se samo na pauza-kafama može čuti: "Eee da mi je nekad uhvatiti neki trenutak za koji ću reći kako je bio divan. Ne mora biti ništa veliko. Zalazak sunca. Klupa uz rijeku. Samo da baš u tom trenutku možeš uživati i reći kako je bio divan i pamtiti ga".

Pola je 9 i zvonio je telefon. Zvonio je i u pola 10.

Sa posla sam zaista izašla u 10! U 22h po srednjoevropskom vremenu...

Dan uništen. Opet sam ispušila kutiju cigara. Na putu kući napravim džir do Varalice. Kupim novu kutiju cigara i pivku.

Pola 12 je i sjela sam na balkon. Prozračno je, ali nije hladno. Prvi vijesnik jeseni - SCC bliješti kroz već opustošene grane trešnje koja cijelo ljeto služi kao dobra svjetlosna izolacija. Opet vidim crkvu na Marin Dvoru i čitam reklame sa poleđine Alte. To ljeti ne mogu. Ljeto je završilo oko ponoći. Miriše kiša. Počinje kiša. Grmi u daljini. Grom je pogodio nešto strašno blizu, munja je dan pretvorila noć, a zvuk prošao kroz zemlju ispod mene i nastavio negdje dalje. Nakon njega novi. Pa još jedan.

Pola je 1 i kiša pljušti. Na balkonu sam sjedila do prije 15 minuta ogrnuta u dekicu koja se do prvih kapi kiše sušila na štriku i koja još miriše na Cocolino. Ima i nešto smirujuće u tom grmljavinskom zvuku koji protutnji kroz zemlju ispod mene i nastavi negdje dalje... Sjedim tako i razmišljam da li je upravo to taj trenutak o kojem je kolegica danas u pola 8 na pauza-kafi sa aparata govorila...

*u pozadini svira "we never lost control, you're face to face with the man who sold the world"


Bojis li se mraka
http://nestoprivatno.blogger.ba
03/10/2019 00:42