beats by dre cheap

Opšti/opći izbori 2018

- Prvo razmišljam neću ni izaći na izbore. Ko im jebe mater. Pa mi bi glupo. Do biračkog mjesta 78 stepenica ili kosi lift koji ne radi. Stojim, gledam u labirint od stepenica. Rekoh sebi, odoh prekrižiti papiriće. Preživim 78 stepenica. Uložen silni napor da poništavam papiriće? Zaokružim Falatara. Ne zato što mi se sviđa, nego zato što mi se od ponuđenih imena najmanje nesviđa.

- Željko Komšić? On je dobio moj prvi glas od svih mojih prvih glasova. Tek napunila 18. godina. I baš te godine izbori. A on bio cool. Hodao u starkama i ofucanim farmerkama, svirao gitaru, vozao Alfu iz ranih devedesetih, imao tu neku gradsku lingvu i izlazio sa rajom na proteste kada su onomad bili nakon smrti Denisa Mrnjavca. Bi mi simpatičan predjednik koji protestuje protiv države koju sam vodi. Nekako, to je ta furka koja je i moja furka. I onda... jel, stopio se čovjek sa ostalim glavama. Više ga ne razlikuješ od ostalih laprdaša.

- Dodik je onomad nazvao Sarajevo Teheranom. Sada doslovno možemo reći došlo krme u Teheran. Već zamišljam Generalnu skupštinu UN-a u Njujorku i njega kako psuje i prijeti novinaru Njujork Tajmsa. Ček, ček, ček... na crnoj je listi američkoj, neće on ni vidjeti Generalne skupštine...

- Džaferović? Ajd, nit smrdi nit miriše.

- Nas 3,5 posto možemo na kafu sa Falatarom. Ako ništa, sad mogu mirne duše naredne četiri godine troncati kako mi ništa ne valjda. Ono ko, pokušala sam nešto promijeniti, ali neeideee...

Bojis li se mraka
http://nestoprivatno.blogger.ba
09/10/2018 11:48