beats by dre cheap

Ljubav na prvi pendrek...

Bila je ta neka velika konferencija na kojoj su svi fizički prisustvali, ali rijetko ko psihički. I tako, laprda neka žena tamo, a ja pogledom zvijeram po sali, dosadno. Naspram mene drot. Mlađi, sladak, ali i dalje drot. Pogleda on mene, pogledam ja njega. Spustimo poglede. Ponovo pogledam ja njega, ponovo pogleda on mene. Uputim mu smiješak, vrati mi smiješak. Spustimo poglede. On se zacrvenio. Vjerovatno i ja. Pauza. Šmugnem sa konferencije pod izgovorom da je interesantna, ali imam nekih bitnih obaveza.

Jučer sjedim na kafi. Za susjednim stolom isti taj drot. Sjedi sa nekim drugim drotovima. Pozdravim ga pogledom. Pozdravi on mene isto. Prokomunicirasmo osmijehom. Ustadoše, odoše.

Maloprije me zaustavljaju. Rutinska kontrola. Otvaram prozor, vadim dokumente, ne gledam uopšte. Na tren pogledah, kad ono opet da ga sad već zovem moj drot. Prozborismo koju službeno, a ono neka čudna hemija u zraku. Smješka se. Smješkam se. Niti on da mi vrati dokumente, niti ja da ih uzmem. Niti da kaže "uredu je ili nije", niti ja da pitam "da li je uredu ili nije". Meni se čini smotani oboje.

Elem, čini mi se da sam se zaljubila u drota. I još plus koliko je mala ta šansa u univerumu da stalno tako nalijećem na njega.

Bojis li se mraka
http://nestoprivatno.blogger.ba
21/05/2017 18:53