Bojis li se mraka

Ispucavanje

09.10.2018.

Opšti/opći izbori 2018

- Prvo razmišljam neću ni izaći na izbore. Ko im jebe mater. Pa mi bi glupo. Do biračkog mjesta 78 stepenica ili kosi lift koji ne radi. Stojim, gledam u labirint od stepenica. Rekoh sebi, odoh prekrižiti papiriće. Preživim 78 stepenica. Uložen silni napor da poništavam papiriće? Zaokružim Falatara. Ne zato što mi se sviđa, nego zato što mi se od ponuđenih imena najmanje nesviđa.

- Željko Komšić? On je dobio moj prvi glas od svih mojih prvih glasova. Tek napunila 18. godina. I baš te godine izbori. A on bio cool. Hodao u starkama i ofucanim farmerkama, svirao gitaru, vozao Alfu iz ranih devedesetih, imao tu neku gradsku lingvu i izlazio sa rajom na proteste kada su onomad bili nakon smrti Denisa Mrnjavca. Bi mi simpatičan predjednik koji protestuje protiv države koju sam vodi. Nekako, to je ta furka koja je i moja furka. I onda... jel, stopio se čovjek sa ostalim glavama. Više ga ne razlikuješ od ostalih laprdaša.

- Dodik je onomad nazvao Sarajevo Teheranom. Sada doslovno možemo reći došlo krme u Teheran. Već zamišljam Generalnu skupštinu UN-a u Njujorku i njega kako psuje i prijeti novinaru Njujork Tajmsa. Ček, ček, ček... na crnoj je listi američkoj, neće on ni vidjeti Generalne skupštine...

- Džaferović? Ajd, nit smrdi nit miriše.

- Nas 3,5 posto možemo na kafu sa Falatarom. Ako ništa, sad mogu mirne duše naredne četiri godine troncati kako mi ništa ne valjda. Ono ko, pokušala sam nešto promijeniti, ali neeideee...
03.09.2018.

Međugranična saradnja i promovisanje bratstva i jedinstva

Ono kada potplatiš drota MUP-a Republike Srpske... hrvatskim KUNAMA!!!!!!!!!!

30.08.2018.

White lie ili u prevodu: Kako je Žućo otišao u Njemačku

Bio je u tom malom primorskom selu jedan pas. Malog rasta. Velikih šapa. Žute dlake. Nije bio vlasnički, nego tako... svačiji. Lokalno stanovništvo ga je većinom tjeralo, a strancima je bio interesantan. Stranci ko stranci. Simpatično im kad lokalno pseto spava na peškirima dok se cvare na suncu. I jedna ta lokalna stanovnica. Moja rodica. Joj kako ga je voljela. Hranila ga skupom psećom hranom kojom je hranila i svoje pseto. Četkala ga ponekad. Puštala ga u dvorište kada upeče podnevno sunce.

Tako jedan dan neki turisti nekog već njemačkog govornog područja htjedoše da se slikaju sa Žućom. Zamoliše me da bacim jedan blic, ali im aparat osta bez baterije. I ja izvadim svoj telefon, tipnem par puta "slikaj", pošaljem im slike mailom. Ostadoše mi u telefonu slike Žuće sa pjegavim turistima.

Par dana nakon toga Žuću udari auto. Seoski veterinar je samo utvrdio smrt. Svi smo tužni, ali šta reći mojoj rodici. Da li joj reći... Kako i zašto... rekoh da je Žućo sa turistima otišao u Njemačku. Udomili ga. I sliku imam. Eno mi se E-mailom javili...

Slika Žuće sa pjegavim turistima koji su prema mojim procjenama pričali Njemački datira iz davne 2012. godine. Svake godine me je rodica pitala imam li informacija o Žući i sam svake godine ko iz topa govorila da imam provjerene informacije da je sretan. Izmislim i da je u Berlinu i da mu je sigurno bolje tamo nego u malom primorskom selu gdje ga je lokalno stanovništvo većinom tjeralo i gdje je turstima spavao na peškirima dok su se cvarili na suncu.

Nakon dvije godine stanke, jučer je opet došao na temu Žućo. Moja priča je bila toliko solidno ispričana da je i seoski veterinar zaboravio da je proglasio smrt i živi u ubjeđenju da je Žućo u Njemačkoj.

Ako mene pitate... Žućo će zauvijek ostati u Njemačkoj!


21.08.2018.

...

Jutro je svanulo. Sunčano. Popili smo kafu, pojeli sendvič i prekinuo nas je blic aparata. Nasmijani u kafiću i sve je uredu. Jutro kao i svako drugo.
Poslijepodne je . Posjekli smo grančice da drvo prodiše. Planirali smo to danima. Poslijepodne, kao i svako drugo.
Veče je. Loša vijest. Bolnica. Nije dobro.

Kraj je avgusta. Ljeto je na izmaku.

Još jedna smrt bez najave. Još jedna na kraju dana. Dana koji je ujutro i poslijepodne izgledao kao i svaki drugi.

Ugašen je još jedan dio mene...

Drugi ove godine... Drugi ovog ljeta...
18.08.2018.

Ne haluciniram...

Djevojčice... na ulici.... IGRAJU GUME!!!!

27.07.2018.

Astrologija

Pričam danas sa astrologom. Slučajno. Pričam. I spomene on, slučajno, da je večeras pomračenje punog krvavog mjeseca, najdužeg do sada. Mjesec je vodilja Raka, a večeras je pomrčina pod uticajem ratobornog Marsa i djelimično Saturna koji udara direktno na emocije. Mjesec je vodilja Raka, dakle mene. Večeras me vodi ovaj pomračeni, a krvavi. Nije baš direktno rekao astrolog, al napomenu, slučajno, da sam najebala.

Ne vjerujem u astrologiju. Ipak, danas sam bez obzira na astrologa hodala kao tempirana bomba, nadajući se da neću eksplodirati nekome u lice. Hodala sam i više nego normalnim danima nervirali su me usputni prolaznici, saobraćajna gužba, kolege i prijatelji. Pokušala sam otjerati psa koji mi je lajao pod prozorom, dok sam se suzdržala da ne polijem kantu vode na glavu ženturači koja je pokušavala smiriti dijete koje je proizvodilo sasvim normalne dječije zvuke i mnogo manje iritiralo nego matera koja je skontala da su djetetovi zvukovi mnogo više iritantni od tih njenih krikova. Djeca su super, ženturače nisu. Onda shvatih, ponašam se cijeli dan kao kakva ženturača.

Večer je i počela je pomrčina krvavog mjeseca, najdužeg do sada. Mjesec je vodilja Raka, a večeras je pomrčina pod uticajem ratobornog Marsa i djelimočno Saturna koji udara direktno na emocije. Mjesec je vodilja Raka, dakle mene. Vodi me ovaj pomračeni i krvavi.

Ne vjerujem u astrologiju. Danas sam bez obzira na astrologa hodala kao tempirana bomba. Dobila sam. Biće da je do toga...
17.07.2018.

Nastavak posta ispod ovog posta...

Vadim nove lične dokumente. Pošta na Obali. Gužva, vrućina, domaći i dijaspora. Na jednom šalteru se uzima uplatnica, na drugom plaća, na trećem predaje... Čekam u redu da kupim uplatnicu. Pored mene neka bakica i trudnica. Šta ću, puštam ispred sebe i bakicu i trudnicu. Logično je. Ni pet ni šest, prilazi djevojče od cirka dvadeset ljeta. Hop ispred svih, progura se, pokupi uplatnicu, nestade. Ostadosmo u čudu, ali šutimo. Plaćamo, opet puštam bakicu i puštam trudnicu. Logično je. Isto ono djevojče, jedva dvadeset ljeta. Hop ispred svih. Uplati. Ode. Predajemo za dokumente, već su ispred mene i bakica i trudnica. A ono djevojče od jedva dvadeset ljeta hop, ispred svih. Bakica se pored nekulturnog djevojčeta na mene izdera:

" Sama ćeš biti kriva ako ti ova tuka jednog dana postane šef! Sama ćeš biti kriva ako ovaj način pristupa šalterima sutra postane pravilo!"

I umjesto na djevojče od jedva dvadeset ljeta, ja cijeli dan troncam majci što me krivo odgoji.
13.07.2018.

Nostalgija...

Prolazih danas slučajno pored već neke od visokoškolskih ustanova kad mi iza ugla iskočiše sa kamerom i mikrofonom: "Štaa vii kaoo studeentiica miiisliteee o ovoom kodeksu oblačenja na fakuultetima?"

Zahvalih se na komplimentu što još izgledam kao studentica. Ipak, objasnih da sam ja studirala u ono zlatno doba dok su se Rimsko pravo, sociologija, kao i određena grupa predmeta iz oblasti međunarodnog prava polagali u horizontalnom položaju, te da je tada kodeks oblačenja glasio što manje to bolje. Toliko davno da su svi ti profesori, više-manje umrli, a sudski postupak otišao u zastaru. Studirala sam u ono zlatno doba kada su se za demonstrator/ice za grupu predmeta iz oblasti političkih sistema birale starlete i kada su alkoholizirane, ali ipak izrazito pametne profesore poznatih prezimena, počela zamjenjivati njihova djeca sa jednako poznatim prezimenom, ali sa truleksom u glavi.

I gledam maloprije na televiziji isječke iz rasprave o novom kodeksu oblačenja. Gledam ko je vodi... gledam... i kontam, stari profesori su imali problem sa alkoholom, ove nove generacije predavača bolje ne testirati na narkotike.

Fakultet upisuju klinci koji su rođeni 2000. godine. Klinci rođeni u novom milieniju. Klinci, srasli sa uređajima koji im otvaraju put u svijet. Svijet kojim tako lako plove bez obzira u kakvoj vukojebini da su odrasli.

I baš oni da razmišljaju hoće li se kome kurac dići dok prolaze hodnikom.

12.07.2018.

K****

Znate onaj osjećaj kada gurate vrata na kojima piše vuci?

E ja tako sve u životu!
11.07.2018.

Iza svake jake žene stoji slaba štitna žlijezda...

- Trenutno mi treba jedno mjesto na ovoj planeti na koje mogu otići i iz punih pluća vrištati.

- Pratila sam ovih dana spašavanje onih klinaca u Tajvanu sa pažnjom ko da su se brat bratu u Vjeternici zaglavili.

- Ko god prođe pored mene ima neki problem samnom. Dođe mi da se umjesto sa dobar dan, pozdravljam sa mrš u pičku materinu.

- Napuniti tridesetu i nije tako loše. Nekako sa stilom možeš ljude slati u pičku materinu, pod punom materijalnom, krivičnom i moralnom odgovornosti.

- Nekakva sam zadnjih dana nit došla nit pošla. Gdje god da sam, baš u tom trenutku bih da sam negdje drugo. Bezbeli mi je opet štitna proradila.



Noviji postovi | Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
261107

Powered by Blogger.ba