Bojis li se mraka

Ispucavanje

12.05.2017.

Ljenjivac...

Slobodan mi je dan i na spisku je jutros bilo nekih cirka 30 obaveza koje moram obaviti. Izašla sam iz kuće kako bih ih pozavršavala... Umjesto svega toga:

- nadogradila sam nokte.
- kupila proljetne čizmice.
- doručkovala u gradu i popila kafu sa drugaricama.
- provozala se po gradu 'nako.
- provozala se do Trebevića i popila još jednu kafu 'nako.

Sad će četiri poslijepodne, gužva je i sve tete iza staklenih prozora šaltera će svakako kući.

Što je najljepše,

zaboli me...

10.05.2017.

Neke crtice...

- Kupila sam u Konzumu onu ko teglu, a čašu, a kao kriglu sa ručkom. Ima poklopac kao oni karirani stolnjaci u kafanama i plus crvene je boje, pa se baš osjećam cool. Ima i rupicu za slamku. Možeš napraviti cedevitu ili limunadu. Možeš kapnuti i koju kap viskija. Ili neke brlje, da se popraviš. Originalno unutra ide đus votka. Al, to ne volim.

- Instalirala sam neki pravo cool program za odbrojavanje i prebrojavanje menstrualnih dana. Al zaista genijalana aplikacija. Ne znam kako broji dane, valjda kako bi trebalo, a ne kako bi kod mene trebalo. Nevermind. Svaki dan po par puta tokom dana pošalje notifikaciju: Avaalaancheee... Ili: Crimee sceeene. Ili: Tsuuunamiii! Oplačem svaki put. Još kad mi u plodne dane napakuju reklame za svakakva kontraceptivna sredstva. I onda krenu savjeti:



Image and video hosting by TinyPic


Taman kad sam ušla u ove sexy moves, skontala sam da savjet moraš platiti 3,99 $, pa sam odustala. Skupi savjeti, da su 20 feninga pa haj...

- Spavam cirka tri sata dnevno. Spavala sam, dakle, od početka ove sedmice 9 sati.

09.05.2017.

Ježurka ježić :D

Šta jede mama jež?

Naprvila sam joj kućicu od kartona i granja, došla juče, ono beeebeee...

06.05.2017.

Mood of the day...

05.05.2017.

Petoba 'nako

Kakvi smo mi Sarajlije i Bosanci? Kada pogledaš medije, forume i ostala čuda tehnologije, svi smo jal lopovi, jal seljaci, jal neke teške jade.

I tako maloprije čekam red na kasi u velikom granapu. Ispod nogu mi novčanica od 50 KM. Ne 10, ne 20, već se baš onako crveni petoba. Kontam, nije mogla tu dugo stajati. Dignem i pitam ljude ispred sebe: da li je nekome ispalo? Svi za novčanik, nije nikome. Niko neće da uzme. Svi mi se nasmijaše, pokupiše kese i svojim putem. Dođem na red i pitam onu blagajnicu da je uzme, ona neće, da neko ne pomisli šta loše. Iza mene neka bakica, u košari tri paprike i jogurt. Kontam, vjerovatno više njoj treba, nego meni. Pružam joj, kaže da neće. Kaže, neka sine, uzmi sebi. I, ono, niko neće petobu 'nako. A i meni nešto bezveze, kontam, ko zna kolika je to cifra nepoznatoj personi kojoj je ispala, možda velika, možda mala i nebitna. I sad umjesto da sam sretna što imam petobu 'nako u novčaniku, nešto mi baš bezveze osjećaj. Ne znam njenu priču, porijeklo, da li je zarađena ili onaj ostatak penzije koji je ostao nekome ko je jučer poplaćao sve račune. Razmišljam, zašto li je uopšte digoh ako ću se osjećati ovako. Vjerovatno je uplatim na neki humanitarni račun.

Iz perspektive jedne kase, pravo da vam kažem, relativno smo pošteni ljudi.

05.05.2017.

Može i cuko biti ters

Zove sinoć u 1 noću, kaže haj da se vidimo, provozamo po gradu. Kaže, ne moraš izlaziti iz kuće dok ne budem ispred, da te cuke lutalice ne napadnu. Kontam, ono meni o lutalicama, znam ih svakog što se mota oko zgrade u dušu. Sletim 5 minuta ranije, da zapalim jednu, lijepa noć bila.

I maleno neko, ne znam da li je neko starije manjeg rasta ili štene još nedoraslo. Malo veće od moje čizme zalaja ne mene. Bi mi smiješno. Ono laje, meni i dalje smiješno. Krištavo nekakvo. Zaleti se da me napadne, ja postavim torbu između noge i njega, kontam, ko će ići tetanus primati. Uhvati zubima torbu. Ne pušta. Ko u filmovima oni pitbulovi kad napadnu. Zakačio se zubima za torbu. I tako stiže mi prevoz. Ono i dalje visi na mojoj torbi. Izlazi momak iz auta, gleda, kao, jel to neki novi modni detalj, zakačena lutalica kao privjesak. Umalo pseto ne ponesoh sa sobom, tako zakačenog i visećeg.

Jutros me budi vriska za vriskom koje dopiru negdje dole ispred ulaza. Kako koja teta prođe, tako čujem taj isti lavež, više krištanje, nego lavež. Onda i ja u neka doba krenula u granap, ono mi sačekušu napravilo, opet vav vav vav. E jesam ga nogom nabila, odletio je pola metra. Sad mi ga žao. Ja psa i tersa.

04.05.2017.

Kontam da se jaja i hljeb razlikuju u nas i u AmeriKi

- Vidi kako je romantičan obrok. Hajd probaj napraviti...


Image and video hosting by TinyPic



- Evo pravim...

... pravim...

... almost :/



Image and video hosting by TinyPic

03.05.2017.

38,4 digitalno, 37,9 analogno! Vjerovati živi ili tehnologiji?

Imam temperaturu i nemam paracetamola kući!

Primorana sam liječiti se rakijom!

02.05.2017.

Don't funk with my hart

Počeci veza su u mlađim danima bili tako divni. Prvo upoznavanje, pa kafica, pa držanje za rukicu, pa prvi poljubac, pa i dirkanje i štipkanje. Onda bi tu trebalo da dođe brak, pa tek onda sex...

Kako se ponašati u ovim starim danima kada vezu započnete obrnutim redosljedom?

02.05.2017.

Meri hes a litl lemb

Bio je taj 1. maj i sunce je obasjalo taj maleni glavni grad, te malene države na Balkanu. Kile i kile mesa odvučene su u gepecima starih golfova i novijih audija u brda i planine, izvan grada, kako bi se bacile na vatru. A eto, u centru tog malenog gradića, po ko zna koji put, stavili su malo jagnje na limeni ražanj i okrenuli ga. Tih nekoliko slučajnih prolaznika se zaustavilo. Većinom turista. Kažu da se malo i zaplesalo, malo se proveselilo, napravila se koja sličica za društvene mreže i otišlo sa lijepim uspomenama. Zašto nas je stid pokazati tursitima da se znamo zabaviti i zaplesati? To da volimo jesti, po tome nismo jedini.

Neki su vrli građani, baš ti, navodno, odrasli u centru tog istog malenog gradića, digli prašinu. Eto, papci, eto seljaci, eto tu neke dožljeglice iz Foče, Goražda, Rogatice, možete misliti, okrenuli jagnje u centru kulture, u centru nekog nazovi urbanističkog dijela gradića, u centru neke državice na Balkanu. Eto se i proveselili, eto se i slikali, eto i nekog slučajnog prolaznika, konceptualnog umjetnika, stavili u prvi plan. A jebeš i umjetnost kojoj je uvijek i sve svejedno.

Drama FGR-a došla je i do cijenjenog premijera. Ogromnu siluetu i glasnogovornika FGR-a. Pa se i on oglasio, ni manje ni više nego na fejzbuku. On bio na Ilidži, gdje je prema svim parametrima sasvim normalno okrenuti jagnje. Oglasio se premijer ravno preko fejzbuka. Kaže, primitivizam, urbicid, prekrišaj, cirkus i šta ti ja znam kako li nazva to malo veselje u centru gradića...

I eto, urbicid nisu rupe na cesti i Tibra Pacifik. Primitivizam nije nestašica vode. Prekršaj ne čine mase i mase džeparoša i sitnih krimosa koji vrebaju iza svakog ugla, a niko da im sačekušu napravi. Cirkus nije GRAS i njihova vozila, gdje po simboličnoj cijeni doživite adrenalinski užitak.


Sve te stvari su bezveze, naspram malenog jagnjeta na limenom ražnju.

Umalo da me ubijede da stvarno živim u nekoj svjetskoj metropoli.



Noviji postovi | Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
145450

Powered by Blogger.ba