Bojis li se mraka

Zbirka nezbranih misli

01.04.2021.

Dijete noći

U pola jedan stepeni je bilo šest sa osjećajem kao da je dvanaest. Povjetarac je nosio miris behara rezdelije koja raste ispod moje zgrade i tek opranog veša okačenog na balkon pored mog. Reflektori stadiona na Grbavici svijetlili su i u tom dijelu grada još je bio dan. Sa sarajevskog aerodroma poletio je avion. Aplikacija kaže da ide prema Parizu. Francuzi došli. Naguzili nas. Otišli. No, neka. Bili smo dobri. Drago mi je što je Sjeverna Makedonija dobila Nijemce. Drago mi je i što je Kosovo igralo, pa kako god. U fudbal se ne razumijem. Volim utakmice, jer unesu neku posebnu magiju među ljude.

Prehodala sam opet deset hiljada koraka. Toliko puta zakoračim kad krenem na posao pješke. Pet i po kilometara. Sat i dvadeset minuta sa dva spuštanja guzice na usputne klupe. Nekad je klupa podrazumijevala i paljenje cigarete. Sad samo coffee to go. U Miljackoj galebovi. U Miljackoj patka sa pačićima. U Miljackoj... ČAPLJA! Ne haluciniram. Uživa žena na jednoj nozi kod Alipašinog mosta.

Hoće li iko pričati o čapljama u Sarajevu?
31.03.2021.

Drugovi, spadaju vam maske!

Policijski sat. Nijednog policajca na cesti. Noćima je tako. Samo ja. Taksi. KJKP Rad. Vozila hitne pomoći. I migranti! Prošla je ponoć. Izašla sam na balkon da zapalim cigaretu. Hladno je. Tiho je. Divno je.

Ljudi se boje noći. Boje se mraka. Utvara. Duhova. Čudovišta. Nerealnog. Nadrealnog. Babaroge. Vuk na ormaru. Medvjed ispod kreveta. Takvi se strahovi vuku iz djetinjstva.

Ja se noći najmanje bojim. Noću se najsigurnije osjećam. Jedino doba kad ništa ne može loše da mi se desi. Tada jedino osjećam da živim. Da pripadam sebi.

Noć prekine zvono crkve. Ezan. Ptica. Prekine je svjetlo iznad Trebevića.

Tada počinju realni strahovi. Duhovi. Čudovišta. Nerealno. Nadrealno. Babaroge. Vukovi. Medvjedi. Takvi se strahovi ne vuku iz djetinjstva. Stiču se odrastajući. Nije to strah. To je iskustvo!

Realna sranja se događaju danju. Noći se mogu bojati samo oni koji ne pripadaju sebi!
29.03.2021.

Percepcije

Nekad su dovoljne dvije pive da tužne i potencijalno stresne stvari postanu užasno smiješne!

28.03.2021.

Nije sad ni do para... nego ono...

To što mi se izlazi iz kuće i šeta - ne znači da moram potrošiti petobu u Bingu!

To što mi se izlazi iz kuće i šeta - ne znači da moram potrošiti cvaju u Konuzumu!

To što mi se izlazi iz kuće i šeta - ne znači da moram potrošiti cenera u pekari!

To što mi se izlazi iz kuće i šeta - ne znači da moram uzeti trista grama pite, samo zato što mi je zamirisala!

Kako samo izaći iz kuće i šetati? Zvuči besplatno...
27.03.2021.

HastraZeneka

Zove da kaže da su je čipovali Srbi. Britanska ćelijska modifikacija. Malo je boli ruka. To je sve.

Odoh u četvrtak ili petak pokušati na foru i ja. Ako uspije super, ako ne, Beograd je super grad za prošetati!
26.03.2021.

Kako sam poslije 30te pomijenila profesiju u: fudbaler

Mjesece raspusta familijarno smo provodili na vikendici. Puno djece. Puno dječaka. Jedna djevojčica. Ja! Često su me uvodili na improvizovani fudbalski teren gdje su golovi bili putne torbe. Nije da mi se šutirala lopta. Nisam znala kako drugačije sa njima da se igram. A kao i svi, htjela sam da pripadam. Puštali su me na teren kako bi odmjer snaga bio jednak. Često su se svađali u koju ekipu da me ubace, jer sam u igri bila višak. Rijetko bi mi dodali loptu. Tad bi lopta obično završila negdje na cesti. Ili krovu. Dala sam jedan gol. U završnici utakmice. Sudijska nadoknada od neke 24 minute. I danas se taj gol pamti. Ušao je u historiju. Niko ne zna da sam samo htjela dodati loptu, a ona se slučajno otkotrljala na suprotnu stranu direktno među putne torbe.

Trideset i dvije su mi godine i dječaci su se razbacali suigraču da osiguraju stabilnost koljena. Liječila sam ga cijeli mjesec mirovanjem, fizikalnim terapijama, brufenom za mazanje i gutanje, Barsom, Fastum gelom i hladnim oblogama. Trebalo je da zaraste. Nije. Preporuka je operacija. Nije hitna. U rangu je plastičnih operacija. Ko sise kad nove hoćeš. Nema rezanja. Može i u lokalnoj anesteziji. Savremena. Rade je savremeno kod nas državno. Radi je i par dobrih doktora u regiji. U Beogradu i u Rijeci. Cijena za otputovati na Maldive. Ili Kubu. Oko 7 milja, par stoja gore dole razlika. Dobri su sigurno, jerbo svi fudbaleri regije idu kod njih. Imam fudbalersku povredu. Klasičnu. Zbog takve povrede reprezentativci ne igraju mjesecima. Ili završavaju karijere. Češće ovo drugo. Ali, jedno je zajedničko svima kojima šutiranje lopte sjebe koljeno. Idu u Beograd. Ili u Rijeku.

Okrenula sam nekoliko brojeva. Okrenuli su nekoliko brojeva u moje ime. Pitaju doktori u Beogradu i u Rijeci zbog čega pored sarajevskih ratnih ortopeda hoću novac da dam njima.

U pravu su! Neću!

Nije hića. Kod nas sad nema takvih operacija zbog korone. I da nije korone, čekala bih svoj red. Čekaću. Neka ću!

Istrčaću ja opet na teren. Daleko sam od završavanja karijere!
25.03.2021.

Post ni o čemu

- Oprala sam veš nekakvim deterdžentom koji miriše na ružu. Okupala sam se nekakvim sapunom koji miriše na ružu. Sad sva mirišem na ružu! Ko one stare tete u tramvaju.

Možda sam već i ja stara teta u tramvaju.

Doduše, ne vozim se tramvajem.

- Treba mi novi telefon. Treba mi novi skupi telefon. Sve što mi se sviđa ispod milje i po nije. Da je iskeširati. Nemam više želje da razgađam plaćanje na menstruacije. Mjesečno mi iscijede račun u danima kada ne gledam u račun. Onda je teško računati osnovno... pojest, popit i to...

- Prehodala sam besciljno deset hiljada koraka. Ne znam ni kako definisati cilj...
24.03.2021.

Pitanja bez odgovora

Koliko godina treba proći od kad se čovjek razočara u nekog do kad se opet očara... ili bar dođe na neku normalnu liniju podnošljivosti?

23.03.2021.

...

Zamišljam neki bosanskohercegovački soj koronavirusa kako stoji i čeka da mu evropski sojevi doniraju šiljke/proteine, jer ne zna jadan kako sam da se širi...
22.03.2021.

Antidepresivi

Pahulje su na dan 22. mart padale prema lijevo, prema desno i prema gore. Rijetko koja prema dole. Sjeverac. Ledeni povjetarac. Ne volim ga kad sam napolju, jer ledi uši. Kad sam unutra sasvim je lijepo gledati pahulje kako padaju prema lijevo, prema desno i prema gore. Rijetko koja prema dole. Vozila hitne pomoći smjenjuju se u ulici ispod moje. Slobodne dane koristim da se skroz isključim iz svih priča o gradu i o svijetu.

Možda je egoistično. Možda i nije...

Jedan kolega mi je poklonio knjigu. Tu je knjigu pisao jedan drugi kolega. Poslala sam autoru poruku prije samog početka čitanja. Ne znam zašto... 'nako... nekada se osjećam bogato samo zahvaljujući ljudima koje imam oko sebe. Knjiga je o fudbalu. Ne znam ništa o fudbalu...

... dobro, ponešto!

Poslijepodne mi je u goste došla mala L.

Pitam: šta ćemo za ručak?

Kaže: Haaajmooo naručiti iz Mekdonaldsaaaa

Objašnjavam desetogodišnjem djetetu da je to sada malo skupo, s obzirom na datum u mjesecu i prateće aktivnosti zvane još nisam platila nijedan račun.

A ona: Šta ako sutra budemo umirali od korone, a ostanemo željni Mekdonaldsa???

Popišah 30 maraka u korpu.ba

Ničeg ja neću ostajati željna!

Noviji postovi | Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 04/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!


Copyright © 2006.-2020. Sva prava pridržana!


GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Učini nešto danas!
Učini nešto danas,
čega se to bojiš?
Nazovi telefonom nekog koga voliš!
Kupi novi kišobran i opet ga izgubi,
stopiraj do Berlina,
još jednom se zaljubi!

Učini nešto danas!

Trideset i jednu mi je trebalo da shvatim
da nema običnih podneva,
da nema običnih sati!

Postani dijete na trenutak,
preskači crte na pločniku!
Daj malo smijeha,
koliko puta imaš ovu priliku
preuzima te strah,
to već odlazi u naviku!

Ovo je moj popis,
ovo je moj popis
stvari za obaviti!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
337387

Powered by Blogger.ba