Bojis li se mraka

Ispucavanje

19.03.2017.

Proljeće

Tri metalne stolice na balkonu. Stoje netaknute još od kada su posljednji lijepi dani jeseni rekli bye bye. Stoje, već su na njima trosloja govna golubova i metar i po prašine. Ne nađoh one jastuke što se stave na njih. Negdje ih izgubila. Svakako su novi u Konzumu tri marke. Elem, prekrijem ih nekim starim čaršafom, da ne čistim u gluha doba. Sjednem. Dišem ovaj proljetni zrak. Dišem zrak noći koja asocira na te divne splitske noći. Koja asocira na te duge dubrovačke noći. Koja asocira na sve, samo ne na sarajevske noći. Sjedim na balkonu umotana u deku, sa debelim čarapama na nogama, izvaljena preko dvije stolice i posmatram zvijezde. Jedna je pala. Pala, kao onda dok sam gledala zvijezde na Pagu. Pala, kao da je sredina ljeta. Baš takva je ova noć, morska. Prohladna, a prozračna. Sutra je prvi dan proljeća. Hoće li ga iko slaviti? Sutra je zakazana sjednica Doma naroda državnog Parlamenta, koja vjerovatno neće biti održana. To će biti prva vijest sutra u 7 ili pola 8 na TV Dnevniku. Samo će u jednoj rečenici reći da je taj dan u 11 sati i 29 minuta počelo proljeće. Novo proljeće, nakon oštre zime. Počinje, a noć prije obećava. Baš danas razumijem Duška Radovića koji onomad reče: "Stiže proljeće. Žao mi je svih onih kojima to nije važno!"

18.03.2017.

Žene i uniforma

Nekad sam se kao mlađa ložila na momke u uniformama. Sad kako god pogledam, uniforma mi sa muškima idu u paru sa stomakom i iskrivljenom kičmom.

Aaalii kako neke žene znaju da nose uniformu, to je da se nakloniš do poda. Neki dan na ulici vidim policajku, našminkanu ful kul, visoka, crne kose, ravna leđa, neki neviđeni ponos oko nje se širi. Nekako, dvostruko značenje prisustva... da sam nekom nešto uradila nažao, baš bih je se bojala. Da me je neko pokuš'o silovati, prvo bih se njoj obratila. Spoj zajebanosti i razumijevanja za okolinu u jednoj personi.

Jučer dolazim do granice. Drugarica pored mene, cuko na sjedištu iza. Osmijeh i standardna: "dobar dan, poštovanje" prolaze kod muških graničara ladno. Al ono ba žensko, kako se ponašati kulturno.

Fino izvučen tuš na očima, uredni nokti, ombre pramenovi ispod kapice vire, a zajeban pogled. "Dokumente, molim!" - strogo! "Ima li pas pasoš, mogu li pogledati?!" - strogo. "Imate li šta prijaviti?" - strogo. "Ugodan put!" - sa osmijehom.

Vraćam se danas, ista granca, ista žena. "Možete li sačekati sekundu?" - ne razlučih tonalitet. Želudac mi se preokrenuo. Vraća se sa kolegicom, obraća joj se: "Ooo ooovom psuuu sam tii jučeer priičalaa, viiidii kaaako je diiivaaan!"

Stvarno razumijem muškarce kad kažu da nikad ne znaju na čemu su sa ženama.

17.03.2017.

Ja sam ovdje nako...

Istinita priča koja se može ispričati kao vic:

Opljačkao lik banku. Uhvate ga. Došao na sud. Kažu mu, prijeti ti tri godine zatvora, ako vratiš pare smanjićemo ti kaznu na pola. Kaže on: pa da sam planirao vraćati, tražio bih kredit, ne bih je pljačkao.

Elem, nešto firma u kurcu. Nebitno. I ne uplate kredit. Nebitno. I zovu danas iz banke, kažu: dužni ste ratu! Platite odmah, da vam kamate ne nabijamo. Nabijem i njih i kamate... i firmu. Ko kad pogrešnu taktiku dolaska do para imam. I kažu u firmi da bi možda trebali neku radikalniju radničku borbu početi. Rekoh: na sve sam spremna, samo glađu stvarno štrajkovati ne mogu. Stari radnici su super, oni bi čuvali mjesto gdje rade. Mi mlađi smo pizde, nama se radnička borba svodi na namah konkurisanje dalje. Između svoje i tuđe guzice, nekako mi majke mi draža moja.

17.03.2017.

Lova je lova...

Kad ste po ovim nekim fejzbuk i live grupama Alfista ili Golfista (u mom slučaju Alfista), vazda nešta jedni kontra drugih. Ono Golfisti na Alfiste i obrnuto, nema nekih drugih marki auta u opticaju. Ovi se kvare, ovi su spori i bezze, ovi neuništivi, ovi opet naaki bezze. I ono haj, štaš, to tako godinama. I onda čitam ovo moguće spajanje Fiat-Cryslera sa WV, jebga ljubav je ljubav, pare su pare. Hoće to tako firme da lete više za lovom, nego za nečijom ljubavlju. Ne znam šta zvuči smješnije Golf JTD ili Alfa TDI. Niti mogu zamisliti Alfu bez šminke, niti Golfa koji ne dimi. Al ajd...

16.03.2017.

Nemoratečitat

- Gledam ovaj ledeni talas u AmeriKi... tamo "live" padanje snijega... New York Times, CNN... Palo ljudima 20 cm snijega, temperatura minus 2 i kooolaps. Kod nas padne metar snijega, bude minus 25 - sve radi, sve fukncionište, a mi se deremo: đeee je taaaj Raad da čistii, opet ih iznenadiloooo...

- Dakle, zvanično ove godine ljetujem u Donjem Primišlju na Mrežnici... To je ono mjesto kad od Slunja krenete prema Rastokama, pa prije Gornjeg Taborišta skrenete prema Zečijoj Varoši.

- Svaki put nakon masaže oplačem. Bude mi fino, kasnije me sve boli. Danas kaže drugarica: ajmo na ovu aroma masažu, nije to ona prava, samo te nešto meljaju... reko: ajd... I jel, oooopeet meee svee booliii, u k k kurac!

- Nadam se da se ovaj Vučić nije napio vode sa Čaršije i da neće više vamo... baaa, ogradilo žutom trakom hotel Evropu, policije i vojske ko u dobrom američkom filmu... i ajd što je to tako, nego kao, zaoobiđiii okolo... preskakala sam žutu traku, reko onom ćelavom sikjuritiju: pucaaj. I nije, nije znao kako da se ponaša, samo me je čudno gledao.

- Imam ribu kanibala u kući. Bio je ok jedno vrijeme, prošle noći je opet pojeo sve sugrađane akvarija.

15.03.2017.

Neke random misli...

- Joj jest mi smiješan ovaj Amir Zukić bio dok su ga privodili. Ono, stavio kapulju preko ćele da ga ne prepoznaju ljudi.

- Znate li kako treća generacija shvati vijesti: snajperi će u gradu osiguravati nakav Samit? Bolan Mektiću, ljudi ođe PTST imaju, bez obzira na sve... Mani se priče...

- Napravila sam jutros kiflice sa sirom i kiflice sa džemom. Nešto se razvlače previše za moj ukus. Neđe sam nešt' zajebala...

- Kupila sam Versaće dajmond parfem. Ko kad nemam momka da mi kupuje. Aaal jeee dooobar.



14.03.2017.

Čangrizavost...

Ja sam vam među onima koji se znaju naklatiti na telefon "nadležnima" kada mi nešto smeta u užoj i široj lokalnoj zajednici, ići pitati za vjerodostojnost računa i kvalitet proizvoda koje kupujem. Uvijek me okolina pita: otkud ti snaga i vrijeme? Ali eto, imam i snage i vremena. Nije mi mrsko. Nije mi ofirno vratiti stvar u granap kad skontam da mu je istekao rok, zvati KJKP Park kad rikne sijalica na banderi ispred zgrade mi, naklatiti se na telefon Vodovodu kad imam potok pod nogama zbog puknute cijevi... Jučer se naklatim na telefon Direkciji za ceste. Mjesec cijeli je stajala rupa veličine Velike Britanije na sred ceste, onda su je zasuli, napravili piramidu naspram koje ona Keopsova izgleda kao samo malo uzvišenje. Kaže, nije naša nadležnost, zovi opštinu. Zovem opštinu, kažu nije naša nadležnost, zovi Direkciju za ceste. Opet zovem Direkciju za ceste, kažu... Nezz, jutros su asfaltirali rupu, ko i kako ne znam... Jutros odem i do Vodovoda, na noge im, ne javljaju se majmuni na telefon. Račun 42 marke. OK. Ali vode neeeeeeeema. Kažu poslaće nekoga, da očitaju ponovo, pogledaju ispravnost sata... reko, platiću kad završite.

I evo već tri dana ulazim na blogger... hoću da ukucam username, a kompjuter me upozorava da mi username nije zaštićen. Hoću da ukucam password, kompjuter me upozorava da mi password nije zaštićen. I haj, uđem na svoju odgovornost, nije da mi je bankovni račun... tražim mail na koji da priupitam šta i kako mi je činiti u budućnosti. Ne nađoh ni maila ni broja telefona. Jeko "nadležan" za ovo?

13.03.2017.

Neću rijeku, vrati more!

- Đeš na ljetovanje ove godine?

- U Donje Primišlje!

Kaže GPS - to ti draga dođe kad iz Slunja kreneš prema Rastokama, pa onda prije Gornjeg Taborišta skreneš prema Zečevoj Varoši...

Zove maloprije rođak kojem je već mašala 32 godine... i umjesto da se ženi samo konta đe će na sljedeći festival ili koncert...

I, kaže, ima neki festival muzike na struju na Mrežnici... pa kao: hoćemo li? Tek je u junu, al bih sad karte kupio...

Ukucam na GPS! Pita digitalni čiko: ajd' bgt ponovi?!

Ukucam opet na GPS... tek tad digitalni čiko reče: aahhhaaa, evo karta, evo... ni njemu nije jasno.


Ukucam lokaciju na google images i izbaci mi ovo:


Image and video hosting by TinyPic

Kupi kartu! Kupi kartu!

12.03.2017.

A family of trees wanting to be haunted...

Hoda ona tako sa djetetom koje joj je rastom do malo iznad koljena. Ono jadno jedva visoko dovoljno da je drži za ruku, pa više visi nego hoda... ne hoda, sapliće se, pokušava da je stigne. Njoj telefon na uhu, smije se. I onda ono malo u neka doba spuca u onu betonsku kantu za smeće u Ferhadiji. Naravno u plač. Prodere se fino ona: štooo ne gledaš! Nastavi da priča na telefon, ono jadno, nastavi da se sapliće i hoda... i plače...

Ulazim u kafić. On pun i zadimljeeeeen. Za svakim stolom puna pepeljara cigara. Ne vidiš muhu od dima. Mala curica, roze cipelice, roze čarapice, roze mašnice u kosi, roza suknjica, roza bluzica... Taman je namjeste na stolicu, ona ustane. Opet je dignu na stolicu, dijete ustane. Ne ustane, skoči, jer je stolica previsoka za nju. Ono bi od stola do stola, što realno nikom ne bi ni smetalo... Slatko ono, plavooko, plavokoso i roze. Aaal neee, sjedi tu i ne mrdaj. Piiij taaaj sook. Prodera se mater, meni se krv zaledi u žilama. I plavooka curica u plač naravno. Ono se opet prodera: štooo plaaačeš. I dijete ko iz nekog inata ustade. Tako hoda od stola do stola i plače, a mater je ganja i dere se. Booolan, pa u pola 9 bi djeca u krevetu trebala biti.

Vozim nazad kući. Mrkli mrak. Na Ciglanama pješački preko tri trake bez semafora. Gledam zafuralo se iza mene, zafuralo se ispred mene... Ona sa kolicima, preeelaaazii laaganice. Paa bona naravno da bi ti svi zakonski trebali stati, al ko tee ubijeedi da će u praksi stati. Telefon na uhu kao nezaobilazni modni detalj.



11.03.2017.

Ta slučajno dogovorena putovanja...

Šalta po Facebooku, šalta... šalta i ne gleda...

- Vidi popust na riblji meni 50% u restoranu?

- Kojem restoranu?

- Ček' da vidim... maa u nekom u Zagrebu!

- Jbg...

- Pa hoćemol'? Sljedeći vikend?

- Paaa... Možemo!

- Ne moramo na ribu!?

- Ma ne moramo...

Jah ne zna se ko je luđi...


Noviji postovi | Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
137195

Powered by Blogger.ba