Bojis li se mraka

Ispucavanje

18.12.2017.

Zabavište na evropskom putu...

Danas scena iz crtanih filmova. Velika sala i puno stolica. Pitam gdje mi isprintaše ime, kaže eno tamo u sredini. Kasnim. Uveliko kasnim. Svi već sjeli. Provlačim se između ljudi sa oprostite, izvinite, oprostite... počinje himna. Svi ustaju. Ja suzbijena između dvije ženturače. Jedna Versaće dajmond, druga sa mirisom ruže. Stala. Mirno. Suzdržala dah. Šta ću? Himna. Domaća. Prošla. Nastavljam se provlačiti, oprostite, izvinite, oprostite... opet himna. Oda radosti. Bem ćemo i u Evropu. Stanem opet između nekog ćele nižeg od mene i cijenjenog parlamentarca sa mirisom tri dana netuširanja. Kasnije skontam da sam stala između parlamentarca i tjelohranitelja. Al evropska himna. Šta ćeš? Ne mrdaj. Prošla... Nastavljam dalje, oprostite, izvinite, oprostite, izvinite, vidim svoje ime, taman da napokon dupe spustim... "oh, say can you see by the dawns early light... " Bem ga i Amerikanci došli, pa i njihovu himnu odstoj. Došlo mi da je preklečim ko oni iz NFL-a. Ne što nemam poštovanja, nego ba, da me ljudi više ne gledaju, ofirno. Onako klečeći bih se super sakrila iza stojećeg i na vrijeme pristiglog naroda.

A inače, jebo NFL. Gledam ono američko hrvanje. Pro-vrestling. I to ženski. Ba youtubajte. Samo kucajte WWE Women. Oplakaćete.

10.12.2017.

Kada riječi nisu potrebne...




Ni sama ne znam kada sam ovu melodiju zadnji put čula. Nekada sam je znala na repet, ali sam zaboravila da postoji. I danas... na radiju...

Ako vam nije lijeno pogledajte samo komentare na youtubu ispod. Moguće jedina stvar na toj mreži da nema nijedne napisane gluposti. Svakoga asocira na nešto... Svako bi uz ovu melodiju nešto radio... Svako se nečega sjeća... Neko bi vozio sam kroz noć uz nju. Neko bi igrao tenis, neko boks, neko vodio ljubav, neko bi samo da se vrati kući, neko bi da zapali džoint...

Ja sam eto okrenula svoj radni sto prema prozoru, digla noge na njega, u rukama mi je šolja tople čokolade i pustila sam onu verziju od sat i nešto... Večeras ne planiram uraditi ama baš ništa!

20.11.2017.

Puste želje

E da mi se naspavat'...

17.11.2017.

Pitanje za upućene i sve koji se tako osjećaju...

Kupila sam dvije kreme. Jednu za noćnu, a drugu za dnevnu upotrebu. Sada imam neodumicu:

Ako radim noćnu smjenu, a danju spavam, da li onda noćnu da stavim danju, a dnevnu noću? Da li krema zna jel dan ili noć? Ili joj je svejedno?

09.11.2017.

Keep your love :D

U šumi smeća, naletim na ovo. Ne znam da li mi se više sviđa pjesma ili spot. Ne znam da li mi je više srce slomio dio kada djevojčica skine mami prsten sa ruke ili mi je veći osmijeh napravio ovaj posljednji dio kada otvori prozor i pusti sreću unutra.




Klasična bosanska matera bi se derala: zaatvorii prooozorr, uuubiće te prooopuh!

07.11.2017.

Danas...

-Daju mi injekcije da mi ublaže bol nekakvog živca u ruci. Sad me boli i ruka i guzica. Lako djeci plakati dok primaju bocu. Meni baš nešto ofirno, a tako bih rado.

- Kako sam nekada mogla živjeti bez para i imati sve, a sad primati platu i nemati ni za šta?! Na prosjačkom sam šćapu!

- Ova južina utiče na ljude. Danas su me umalo pokupili: automobil marke Punto, autobus vlasništva GRAS, lokalna lutalica negledajući kuda goni; i umalo mi mozak neizrovi: leteće-padajući objekat marke kesten.

- Gledam snijeg u najavi događaja za naredne dane, pa me jeza uhvati. Ne zbog snijega, nego zbog 400 KM zamjene zimskih guma.

- Danas je jedna starija osoba htjela da me ruži, a ja se ko dijete sakrila pod sto. Nije me našla :D

04.11.2017.

U fućka mi se za sve, moralno relativne, hulje, ogrnute u zastave...

01.11.2017.

Ovijeh dana...

Na ove informacije o preprodaji originalnog primjerka Dejtonskog mirovnog sporazuma ne znam bil se smijala ili plakala. Zapravo, plakalo mi se dok Mektić ne spomenu da su međunarodni dokument čuvale već nečije ljubavnice... E tad se preokrenulo na LOL.
Selila bih se u Dejton sami, u Junajted Stejts, al eno Tramp reče da neće više biti "green card lottery". Svakako je ne bih dobila, nisam ja te sreće.

Vratimo se domaćim aktuelnostima.

Kupila sam jaknu veličine L. Pitam tetu što prodaje da li su to neki manji brojevi. Kaže nisu. Kako nisu kad mi M ne može. Čuj L? I još nisu manji brojevi. Pa booogtee do jučer sam u Teranovoj XS kupovala i bilo mi potaman. Nešto i ko da mi sise ponovo rastu, pa ono ne može preko da se raskopča. Moguće da sam u pubertetu.

Zadnjih noći spavam ko beba. Sat spavam, sat plačem. Nikako da se naspavam. U životu sanjala ništa nisam. Ovih dana intenzivno. Jučer sam sanjala da ne mogu skinuti aparatić sa zuba. Onaj što smo ko djeca nosili, sa žicom. Ba, noooćna mora. Sanjam i lika kako me pljačka i ubjeđuje me kako ima pravo da me pljačka. Tačno tekst zakona drži u ruci i citira tačke po kojima smije da mi provali u stan. Ja ga ganjam, on bježi na nekoj kravi. Bgm ne pretjerujem. Takve snove sanjam.

Drugarica mi je pokupila pljuskavice. Sin dobio, pa i ona sa njim. Ni ja to bolovala nisam. Da joj se privalim? Kaže, otvorili joj bolovanje uprkos tome što ljekari štrajkuju. Meni nisu htjeli lihvari.

Šta još???

Ništa više. Ispratiću se sama...

19.10.2017.

Demografski problemi jugoistočne Evrope

Prvi dejt i prva avantura. McDonald's drive thru, pokupljen Happy Meal sve sa onom igračkom i McCaffe da se ne zaspi. Pokupili i na zadnje sjedište spustili. Miriše. Gdje ćemo jesti? Na Mojmilu, da sa visine gledamo avione kako uzlijeću i slijeću. I aplikaciju smo sarajevskog aerodroma instalirali, da znamo ko će gdje. Stali, digli ručnu, ispod nas pogled na istočni dio grada, mir i tišina, smrkava se. Spustili sjedišta i izvalili se. Žvaćemo i šutimo. Svako u svom fazonu. Niti pričamo, niti se dodirujemo. Kuca neko na prozor. Policajac. Upozorava: nema seksa na javnom mjestu! Ne seksamo se! Ok, al da znate, seks se novčanom kaznom kažnjava.

Kažu stručnjaci, natalitet se povećava dugoročnim sistemskim mjerama. Gledajući razliku u godinama između mene i čika policajca, ja ću njemu penziju zarađivati, ali ko će meni moju?

11.10.2017.

O vlastitim trenucima...

Nije ona pušač. Zapali jednu cigaretu dnevno. Ili jednu u tri dana. Ispuši kutiju do dvije mjesečno. Ali kada zapali tu jednu cigaru, to je njen trenutak. Obično na balkonu ili pored otvorenog prozora. Ili uz neku već dnevnu kafu. Ali jedno je jasno, kada je zapali, ne diraj je. Tih deset minuta, ne diraj je. Tih deset minuta je samo njeno.

I ja isto tako... samo pušim kutiju i po na dan!


Noviji postovi | Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
183889

Powered by Blogger.ba