Bojis li se mraka

Ispucavanje

06.10.2017.

Hu iz ju?

U doba apliciranja naiđem na vlastiti znalački idiotizam. Imam papir da znam pričati njemački, a njemački beknut ne znam. Sa druge strane, engleski pričam fluentli, ali papira da to znam neemam. Isto tako, papira da poznajem rad na računaru neemam. Rekla bih poslodavcu da moremo prozboriti koju na engleskom ako hoće da mu dokažem da znam, al on se pravda ne zna ni on. Njemu to bratov jaran sredio, samo da piše. Treba papir. Dokazala bih mu i da znam tipkati sa deset prstiju na ćoravo na tastaturi, da znam upaliti word i napraviti prezentaciju u power pointu sve onako da letaju slova i slike okolo. Da bih mu lako i u facebook profil prohakirala, ako bih željela, a on me čudno gleda. Kaže, mogla bi slikati one ocjene iz škole gdje sam učila engleski i informatiku. Al, đe ću kopirati dokument na kojem su, baj d vej, trojke iz matematike i hemije. Ofirno. I krenem tražiti. Kažu ima kurs. Al odvojeno sve. Kurs za word, pa posebno kurs za exel, pa posebno kurs za internet explorer. Internet explorer? Heeej, cijeli kuuurs kako utipkati željeno pitanje u goooogle. Dođe mi da donesem papir sve sa slikom onog čikice sa maskom Anonimusa i kažem: evo dokaz da znam. Evoooo.

Elem, đe da nađem ko dotični sličnog bratovog jarana, da mi sredi papir, samo da piše?

02.10.2017.

Blogazam

Veličina je nekad najmanje bitna. Pogledaš. Dovoljno dugo, dovoljno široko, ali ne zna šta radi. Najgore je kada se posao ne završi do kraja. Nekada malo, ali sa dobrom predigrom i znanjem odradi šta treba. Zadovolji te više puta.

Ljubav je za djecu. Priče o seksu su za tinejdžere.

Ja pričam o ljudima, ne o kurcu. Razmišljam o najboljoj opciji kontracepcije, da spriječim neželjeno rađanje novih budalaština...

20.09.2017.

I was your sorry-ever-after 88' 89'

Srijeda je i 20 dan mjeseca septembra. Na Bjelašnici je u podne izmjeren jedva jedan celzijusov stepen. Vrh Romanije se kažu zabijelio, u toku je sjednica Predstavničkog doma Parlamenta BiH, dok su radnici Željeznica RS-a ponovo pali na Dodikovu priču i prekinuli štajk glađu. Ovaj put je bilo oficijelno, u Palati RS-a. Prošli put su i zacugali. U akciji kodnog naziva "Steroid" uhapšene su tri osobe jer su porno snimcima ucjenjivale jednog katoličnog svećenika iz Modriče i naplatile mu 250 hiljada KM da ne objave snimke na kojima se vidi kako se seksa sa VIŠE ŽENA. Svjedok blizak istrazi je izjavio da:

" je svećenik mjesecima plaćao osumnjičenima za šutnju, novčano, a ponekad i u skupoj robi. Za isplatu je koristio i župni novac, a najvjerovatnije i donacije vjernika, jer je tražene iznose isplaćivao u sitnim apoenima od po 10 i 20 KM. Kada više nije mogao podnijeti namete osumnjičenih, odlučio je da sve prijavi policiji."


Srijeda je i 20 dan mjeseca septembra. To je onaj dan kada bez posebne svečanosti obilježavam desetu godišnjicu rada, kako u struci, tako i van struke. To je onaj dan kada bez posebne svečanosti obilježavam sedmu godišnjicu odbrane diplomskog rada. To je onaj dan kada polaganjem cvijeća pored laptopa svečano obilježavam Telemachovo uključivanje interneta, ravno sedam dana nakon što sam izmirila sve obaveze zbog kojih je bio isključen.

25.08.2017.

Prosječni sarajevski haustor i kako pripaziti majstora...

Može se nama ko narodu svašta pripisati, ali da ne pazimo na drugoga, to nikako...

I tako te stepenice ispred haustora. Godinama su na sve ličile osim na stepenice. Bilo je tu i slomljenih penzionerskih kukova, i krasta na dječijim koljenima i vriske i plača i krvavih noseva. Adrenalinski sport - sići niz stepenice.

Već evo tri dana majstori nešto rade. Nije lako napraviti stepenice. Puno bušenja i brušenja i kuckanja i asfaltiranja. A narod ko narod. Majstora valja pripaziti da bolje uradi.

Tako već tri dana gledam. Kona sa trećeg sprata razvaljala uštipke, vruće im snijela. Ima tu i obične vode i hladne sarajevske pive i domaćih jabuka i pite sirnice i mužjaka bureka. I konstatnog pitanja da li su se umorili, jel im vruće, trebal' nešto... ništa? Ako bude trebalo samo pozvonite.

Toliko mi je nekad toplo oko srca kad skontam kakav je zapravo naš narod.

19.08.2017.

Boli me uvo...

Pogled sa prozora na krov zgrade niže od one u kojoj sam. Ravni krov na koji golubovi dolaze da umru, da postanu hrana vranama, koje nakon smrti na istom tom krovu postaju hrana galebovima koji tako nonšalantno već godinama naseljavaju Miljacku. Danima me boli uho. Desno. Čujem sama sebe u glavi. Čujem šumove koji ne postoje i ne čujem ljude kada mi pričaju. Ne čujem ljude, to i nije za požaliti se. Do jučer sam govorila samo da me boli uho. Jučer sam uplovila u godišnji odmor. Dakle, boli me uvo za sve. Doktoru mi je mrsko otići. Knjižica mi je neovjerena. Para nemam za privatnog ORL. Ne znam ni koji je dobar ORL doktor u Sarajevu i okolici...


Sve mi je tako mrsko i tako lijeno i tako ne bih nigdje i ništa... Prvi godišnji u mom životu da ne želim otići nigdje i ne učiniti ništa... nije to ni tako loše...
Izgovora pun rukav...

02.08.2017.

-

Pisala bih nešto i ovdje, ali su mi sve misli isparile iz mozga na ovoj vrućini.

25.07.2017.

Ovih dana ni za granapa nisam...

- Dobro je kada uspiješ završiti bar jednu stvar od cirka 57782 preostalih iz prošlog mjeseca. Ono, fkt, osjetiš olakšanje. Kao, počeo si čišćenje onečišćenog života.

- Razrodila sam se i razdružila. Nit' izlazim, nit' kafe pijem, nit' odgovaram na sve fejzbuk poruke, nit' odgovaram na sve viber poruke, nit' stavljam srca po instagramu. Ne ulazim. I ne družim se. Ni online, ni offline.

- Gledam seriju Mozart in the jungle. Heeej, ja gledam seriju o njujorškom simfonijskom orkestru. Ja, koja otvoreno kažem da ne slušam klasičnu muziku, niti mi se oblače svečane haljine za pozorišta. A gledam, jeeeeeer braate kada se čelistkinja pokupi sa dirigentnom, pa sa trubačem, pa sa violinstom, pa na kraju sa advokaticom i još nekom ženom... baaaa... uživancija. A čelistica Saffron Burrows, sve sa onim botoksiranim usnama i krivo namještenim obrazima... heeej, svaka scena valja.

21.07.2017.

Slučajni susreti sa nastavnicima

A bgm mene je ta žena tukla po prstima kada bih iza leđa računala na prste. Ono kaže mi dva broja i ja ruke iza leđa, a ona me natjera da ih vratim naprijed i puc puc puc. A nisam se školovala u ona davna vremena kada je to bilo normalno, nego ona napravila to normalnim...

Da li vi ljudi znate da ja još uvijek računam na prste. Ali ono doslovno. Do deset. Do dvadeset. Sve iznad dvadeset što se mora sabrati, a da uključuje dva dvocifrena broja, za to služi digitron.

I tako danas u Konzumu, prijateljica koja je išla samnom u razred i ja pokušavamo sračunati hoće li nam biti dovoljno para. I jel, digitron. I onda još na prste možemo li pokupiti i cigarete.

I ONA NAM IZA LEĐA. GLEDA. GLEDA. Smješka se. Ja bgm sakrila ruke u džepove...

20.07.2017.

Post o WC-u sa krajem bez poveznice sa WC-om

Kad sam bila manja, ovaj, mlađa (u pičku materinu) uvijek sam u nekim zagužvanim situacijama išla u muški WC. Praktičnije je uvijek bilo majke mi. Ono, stane autobus, kaže vozač 20 min pauze, ti utrčiš u WC... baaa 20 minuta ne možeš na red doći. Neka je 20 WC šolja iza vrata na kojima je teta u suknji nacrtana, sviiih 20 će biti puni ravno 20 minuta. U muškom WC-u nikad nema gužve. Ali NIKAD! I ono što je simptomatično uvijek bilo je kada neko muško uđe u ženski WC, to je uvijek neka vriska. Kada žensko uđe u muški, jal te niko ni ne pogleda, jal se nasmije i kaže da si cool. Većinom te niko ne pogleda.

I tako maloprije u kafiću ulazim u WC. ŽENSKI. I fino mi blicnu muška guzica, lik laganice, a ostavio otvorena vrata. I kako uđoh, tako pogleda onaj znak na vratima. Neuugoodno mu. A ja, jel, laganice, u muški. Reko no sikiriki. Izašao, pravda se, kaže nije vidio, nije skontao koji je... Ma ja sam vidjela, nego mi bilo mrsko čekati da završi.



BTW... Imam neki teški trip da ću sljedeće godine u ova doba živjeti u San Dijegu...

15.07.2017.

Kad te mater rodi ko mangupa, mangup si...

Elem, godinama uzbrdo-nizbrdo. Nizbrdo je ok, al uzbrdo. I još da možeš normalno, ravno uzbrdo, nego sve okolo-naokolo uzbrdo. I nešt bezze držim u ruci onaj katastarski crtež. Ahaam. Stepenice pored žute kuće. Aham. Javne? Aham. Ograda? Ko je postavio vrata na javni put? Ahaaam.

Već deset dana preskačem vratašca na ogradi. Već deset dana se penjem stepenicama kroz tuđe dvorište. Prvi dan su me čudno gledali. Drugi dan su prokomentarisali: Booožee saaačuvaaaj seeeljaaadijee štoo see naaseeelilaaa... Treći dan me opomenuše. Četvrti dan me zaustavi kona. Ja ko velika, rekoh, u dušu vas znam. U malom prstu vas držim bagro nevaspitana, a nalickana. Imaam papir! Imaaaaam. Sve ćete to srušiti.

Deseti dan.

Vratašca su otvorena.

A baš mi je dobra gimnastika bila preskakati ih... jbg...


Noviji postovi | Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
166657

Powered by Blogger.ba