Bojis li se mraka

Zbirka nezbranih misli

26.03.2021.

Kako sam poslije 30te pomijenila profesiju u: fudbaler

Mjesece raspusta familijarno smo provodili na vikendici. Puno djece. Puno dječaka. Jedna djevojčica. Ja! Često su me uvodili na improvizovani fudbalski teren gdje su golovi bili putne torbe. Nije da mi se šutirala lopta. Nisam znala kako drugačije sa njima da se igram. A kao i svi, htjela sam da pripadam. Puštali su me na teren kako bi odmjer snaga bio jednak. Često su se svađali u koju ekipu da me ubace, jer sam u igri bila višak. Rijetko bi mi dodali loptu. Tad bi lopta obično završila negdje na cesti. Ili krovu. Dala sam jedan gol. U završnici utakmice. Sudijska nadoknada od neke 24 minute. I danas se taj gol pamti. Ušao je u historiju. Niko ne zna da sam samo htjela dodati loptu, a ona se slučajno otkotrljala na suprotnu stranu direktno među putne torbe.

Trideset i dvije su mi godine i dječaci su se razbacali suigraču da osiguraju stabilnost koljena. Liječila sam ga cijeli mjesec mirovanjem, fizikalnim terapijama, brufenom za mazanje i gutanje, Barsom, Fastum gelom i hladnim oblogama. Trebalo je da zaraste. Nije. Preporuka je operacija. Nije hitna. U rangu je plastičnih operacija. Ko sise kad nove hoćeš. Nema rezanja. Može i u lokalnoj anesteziji. Savremena. Rade je savremeno kod nas državno. Radi je i par dobrih doktora u regiji. U Beogradu i u Rijeci. Cijena za otputovati na Maldive. Ili Kubu. Oko 7 milja, par stoja gore dole razlika. Dobri su sigurno, jerbo svi fudbaleri regije idu kod njih. Imam fudbalersku povredu. Klasičnu. Zbog takve povrede reprezentativci ne igraju mjesecima. Ili završavaju karijere. Češće ovo drugo. Ali, jedno je zajedničko svima kojima šutiranje lopte sjebe koljeno. Idu u Beograd. Ili u Rijeku.

Okrenula sam nekoliko brojeva. Okrenuli su nekoliko brojeva u moje ime. Pitaju doktori u Beogradu i u Rijeci zbog čega pored sarajevskih ratnih ortopeda hoću novac da dam njima.

U pravu su! Neću!

Nije hića. Kod nas sad nema takvih operacija zbog korone. I da nije korone, čekala bih svoj red. Čekaću. Neka ću!

Istrčaću ja opet na teren. Daleko sam od završavanja karijere!
Bojis li se mraka
<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!


Copyright © 2006.-2021. Sva prava pridržana!


GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Učini nešto danas!
Učini nešto danas,
čega se to bojiš?
Nazovi telefonom nekog koga voliš!
Kupi novi kišobran i opet ga izgubi,
stopiraj do Berlina,
još jednom se zaljubi!

Učini nešto danas!

Trideset i jednu mi je trebalo da shvatim
da nema običnih podneva,
da nema običnih sati!

Postani dijete na trenutak,
preskači crte na pločniku!
Daj malo smijeha,
koliko puta imaš ovu priliku
preuzima te strah,
to već odlazi u naviku!

Ovo je moj popis,
ovo je moj popis
stvari za obaviti!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
344341

Powered by Blogger.ba