Bojis li se mraka

Zbirka nezbranih misli

31.03.2021.

Drugovi, spadaju vam maske!

Policijski sat. Nijednog policajca na cesti. Noćima je tako. Samo ja. Taksi. KJKP Rad. Vozila hitne pomoći. I migranti! Prošla je ponoć. Izašla sam na balkon da zapalim cigaretu. Hladno je. Tiho je. Divno je.

Ljudi se boje noći. Boje se mraka. Utvara. Duhova. Čudovišta. Nerealnog. Nadrealnog. Babaroge. Vuk na ormaru. Medvjed ispod kreveta. Takvi se strahovi vuku iz djetinjstva.

Ja se noći najmanje bojim. Noću se najsigurnije osjećam. Jedino doba kad ništa ne može loše da mi se desi. Tada jedino osjećam da živim. Da pripadam sebi.

Noć prekine zvono crkve. Ezan. Ptica. Prekine je svjetlo iznad Trebevića.

Tada počinju realni strahovi. Duhovi. Čudovišta. Nerealno. Nadrealno. Babaroge. Vukovi. Medvjedi. Takvi se strahovi ne vuku iz djetinjstva. Stiču se odrastajući. Nije to strah. To je iskustvo!

Realna sranja se događaju danju. Noći se mogu bojati samo oni koji ne pripadaju sebi!
29.03.2021.

Percepcije

Nekad su dovoljne dvije pive da tužne i potencijalno stresne stvari postanu užasno smiješne!

28.03.2021.

Nije sad ni do para... nego ono...

To što mi se izlazi iz kuće i šeta - ne znači da moram potrošiti petobu u Bingu!

To što mi se izlazi iz kuće i šeta - ne znači da moram potrošiti cvaju u Konuzumu!

To što mi se izlazi iz kuće i šeta - ne znači da moram potrošiti cenera u pekari!

To što mi se izlazi iz kuće i šeta - ne znači da moram uzeti trista grama pite, samo zato što mi je zamirisala!

Kako samo izaći iz kuće i šetati? Zvuči besplatno...
27.03.2021.

HastraZeneka

Zove da kaže da su je čipovali Srbi. Britanska ćelijska modifikacija. Malo je boli ruka. To je sve.

Odoh u četvrtak ili petak pokušati na foru i ja. Ako uspije super, ako ne, Beograd je super grad za prošetati!
26.03.2021.

Kako sam poslije 30te pomijenila profesiju u: fudbaler

Mjesece raspusta familijarno smo provodili na vikendici. Puno djece. Puno dječaka. Jedna djevojčica. Ja! Često su me uvodili na improvizovani fudbalski teren gdje su golovi bili putne torbe. Nije da mi se šutirala lopta. Nisam znala kako drugačije sa njima da se igram. A kao i svi, htjela sam da pripadam. Puštali su me na teren kako bi odmjer snaga bio jednak. Često su se svađali u koju ekipu da me ubace, jer sam u igri bila višak. Rijetko bi mi dodali loptu. Tad bi lopta obično završila negdje na cesti. Ili krovu. Dala sam jedan gol. U završnici utakmice. Sudijska nadoknada od neke 24 minute. I danas se taj gol pamti. Ušao je u historiju. Niko ne zna da sam samo htjela dodati loptu, a ona se slučajno otkotrljala na suprotnu stranu direktno među putne torbe.

Trideset i dvije su mi godine i dječaci su se razbacali suigraču da osiguraju stabilnost koljena. Liječila sam ga cijeli mjesec mirovanjem, fizikalnim terapijama, brufenom za mazanje i gutanje, Barsom, Fastum gelom i hladnim oblogama. Trebalo je da zaraste. Nije. Preporuka je operacija. Nije hitna. U rangu je plastičnih operacija. Ko sise kad nove hoćeš. Nema rezanja. Može i u lokalnoj anesteziji. Savremena. Rade je savremeno kod nas državno. Radi je i par dobrih doktora u regiji. U Beogradu i u Rijeci. Cijena za otputovati na Maldive. Ili Kubu. Oko 7 milja, par stoja gore dole razlika. Dobri su sigurno, jerbo svi fudbaleri regije idu kod njih. Imam fudbalersku povredu. Klasičnu. Zbog takve povrede reprezentativci ne igraju mjesecima. Ili završavaju karijere. Češće ovo drugo. Ali, jedno je zajedničko svima kojima šutiranje lopte sjebe koljeno. Idu u Beograd. Ili u Rijeku.

Okrenula sam nekoliko brojeva. Okrenuli su nekoliko brojeva u moje ime. Pitaju doktori u Beogradu i u Rijeci zbog čega pored sarajevskih ratnih ortopeda hoću novac da dam njima.

U pravu su! Neću!

Nije hića. Kod nas sad nema takvih operacija zbog korone. I da nije korone, čekala bih svoj red. Čekaću. Neka ću!

Istrčaću ja opet na teren. Daleko sam od završavanja karijere!
25.03.2021.

Post ni o čemu

- Oprala sam veš nekakvim deterdžentom koji miriše na ružu. Okupala sam se nekakvim sapunom koji miriše na ružu. Sad sva mirišem na ružu! Ko one stare tete u tramvaju.

Možda sam već i ja stara teta u tramvaju.

Doduše, ne vozim se tramvajem.

- Treba mi novi telefon. Treba mi novi skupi telefon. Sve što mi se sviđa ispod milje i po nije. Da je iskeširati. Nemam više želje da razgađam plaćanje na menstruacije. Mjesečno mi iscijede račun u danima kada ne gledam u račun. Onda je teško računati osnovno... pojest, popit i to...

- Prehodala sam besciljno deset hiljada koraka. Ne znam ni kako definisati cilj...
24.03.2021.

Pitanja bez odgovora

Koliko godina treba proći od kad se čovjek razočara u nekog do kad se opet očara... ili bar dođe na neku normalnu liniju podnošljivosti?

23.03.2021.

...

Zamišljam neki bosanskohercegovački soj koronavirusa kako stoji i čeka da mu evropski sojevi doniraju šiljke/proteine, jer ne zna jadan kako sam da se širi...
22.03.2021.

Antidepresivi

Pahulje su na dan 22. mart padale prema lijevo, prema desno i prema gore. Rijetko koja prema dole. Sjeverac. Ledeni povjetarac. Ne volim ga kad sam napolju, jer ledi uši. Kad sam unutra sasvim je lijepo gledati pahulje kako padaju prema lijevo, prema desno i prema gore. Rijetko koja prema dole. Vozila hitne pomoći smjenjuju se u ulici ispod moje. Slobodne dane koristim da se skroz isključim iz svih priča o gradu i o svijetu.

Možda je egoistično. Možda i nije...

Jedan kolega mi je poklonio knjigu. Tu je knjigu pisao jedan drugi kolega. Poslala sam autoru poruku prije samog početka čitanja. Ne znam zašto... 'nako... nekada se osjećam bogato samo zahvaljujući ljudima koje imam oko sebe. Knjiga je o fudbalu. Ne znam ništa o fudbalu...

... dobro, ponešto!

Poslijepodne mi je u goste došla mala L.

Pitam: šta ćemo za ručak?

Kaže: Haaajmooo naručiti iz Mekdonaldsaaaa

Objašnjavam desetogodišnjem djetetu da je to sada malo skupo, s obzirom na datum u mjesecu i prateće aktivnosti zvane još nisam platila nijedan račun.

A ona: Šta ako sutra budemo umirali od korone, a ostanemo željni Mekdonaldsa???

Popišah 30 maraka u korpu.ba

Ničeg ja neću ostajati željna!
20.03.2021.

Neuroplastičnost

Iz nekih i meni nepoznatih razloga obavijestio me je facebook da počinje online predavanje na temu "Kako čuvati mozak", a pred ekranom mi se pojaviše dva navodno eminenta neurohirurga. Kažem navodno, jer se na svoju sreću još nisam susretala sa neurohiruzima u životu. Zvučali su kao da ne treba stavljati to navodno, što su vjerovatno tokom karijere i dokazali. Sreća, eto, ne meni.

Predavanje organizovano vidim za ljekare. Ali se zadržah, kad već uđoh. Prvo sam mislila da će zvučati krajnje anatomski i latinski... al ne lezi vraže... zvučalo je sasvim razumljivo i nama običnim smrtnicima.

Reče tako čika neurohirurg broj jedan kako mozak čuva dobra prehrana, raznovrsna, svakakva, ponekad kad nam je ćejf i obilna, a ne ona koju reklamiraju na zadnjoj strani novina. Nisu sigurni ni u silne dobroizreklamirane vitamine, jerbo kad normalno jedeš, šta ih imaš uzimati. Kazaše da mozak najviše oštećuje previše informacija, buka, šumovi, ali i kad smo asocijalni. Na zapadu kažu svako ima svog psihologa kojem da 100 dolara jednom sedmično da se izjada... mi sjednemo na kafu sa rajom... dovoljno! I stres. Oh, taj stres. Samo sve chill and easy! I kao, treba učiti, jer mozak voli da uči. Ali sa svim osjetilima. Učiti tako što ćemo i gledati i slušati i opipati i čitati. Ako čitamo, treba čitati naglas!

Kažu i da ćemo mi sove prije mandrknuti, nego oni koji legnu ranije.

Mozgu kažu treba sna. Oooo kako mozgu treba sna!

Svega se ja ovog gore mogu pridržavati, čak se vjerovatno i pridržavam... al ovo za saaan...
19.03.2021.

Kako je sve otišlo u pičku materinu

"Samo da previše ne razmišljamo, jer ako budemo previše razmišljali, ode sve u p... p.... peršun", rekoh.

"Slobodno reci u pičku materinu!", reče šef, složivši se samnom.

Doktorica je uljudno zamolila kafe kuharicu da prestane da liječi ljude. Kafe kuharica glavni farmakolog. Doktorica je zadužena za uputnice. Kafe kuharica za konkretne savjete. Nekad farmaceutske. Češće prirodne. Čak i za simptome kovida, post kovida i popratnu paniku uzrokovanu kovidom. Ovo treće posebno!

Virus je prorijedio i onako rijetke redove ljudi koji nešto zaista i rade. Nema ni veze. Osjete to samo ljudi koji nešto zaista i rade.

Danas neformalnoj grupi okupljenih kažem da jedva čekam da se vakcinišem. Pitaju me koliko me plaćaju da tako nešto izjavim. Ma milion brate. AstraZeneka u funtama. Fajzer u dolarima. Vučić u dinarima. Primam i ostale valute... ima banka.

Nema banka. Pao sistem. Htjela platiti račune. S neba stiže poruka da ne trošim pare na gluposti. Tipa, na račune. Čuvam za potencijalne samoizolacije.

I nešto mi zima cijeli dan. S vremena na vrijeme i zadrhtah. Izmjerila temperaturu. Normala. Shvatim da nisam grijanje ni upalila. Da je naprosto hladno. Nazvala kafe kuharicu da pitam šta za paniku uzrokovanu kovidom! Doktorica bi me poslala na testiranje.

Imam apaurina prepisanog za liječenje panike uzrokovane povredom koljena.

Kome sad u ovoj situaciji reći da me još užasno boli?! Kafe kuharici?

Zato trpim među ljudima koji nisu moji. Dođem jaučem onim koji su moji. Čučnuh, ustah, pa naglas izgovorih: a u p... p... peršun!

" Slobodno reci u pičku materinu!", reče mi vlastita majka!
16.03.2021.

Ma ja bih i tu Astra Zeneku da ne propadne! Nema veze ako malo istekne rok...

Bolovanje me je finansijski dotuklo, iako su predviđanja bila da neće. Trebalo bi štedjeti pare. Na guzici mi se ne štedi.

U horoskopu piše da ću imati finansijsku dobit iz inostranstva. Dijaspora ni u najbolja vremena ništa nije slala. Sjećam se kad sam išla u školu, uvijek je neko imao tetku u Njemačkoj ili Americi koja je slala super stvari. Imala sam i ja. Nikad ništa od nje dobila nisam. Lažem. Poslala mi je jednom neke kineske majice od sintetike kakve ni ovdje nema.

Naručim kafu u kafiću. Nadam se da će neko da časti. Onda gledaju u mene hoću li ja da častim, jerbo jedino sam ja još zadržala pos'o. Shvatim da sam još dobra, samo dramim bezveze.

Poslije toga odem u Buybook i spičkam 130 maraka na knjige.

Svakako mi je baka uvijek govorila da je pamet jedino što mi nikad niko neće moći uzeti.

Čini mi se da je i tu bila u krivu...

xxxxxxxx

Radim smjene koje nisu moje, jerbo su svi ispali iz pogona zbog korone. Osjećam se ko u čekaonici. Čekam da me Kovid prozove. Da dođe na mene red. Nekako sam se pomirila s obzirom na cjelokupnu situaciju.

xxxxxxxxx

Ovih dana je nekako sve OK. Konstantno imam osjećaj da nije. Čudne snove sanjam. Nemam noćne more, nego nekako realne snove. Ko da nisu snovi.
16.03.2021.

Sudija sviraj kraj

Prošle su nas godine u ovo doba zaključali potpuno. Ništa se i nigdje nije moglo. Nije smjelo. Ulicama hodale samo mi budale koje su negdje morale biti. Ulice su tokom dana bile prepune volontera koji su raznosili kese pune namirnica penzionerima. Pitali smo komšiju kako je i treba li nešto. Izlazili smo u osam na prozore i balkone da pjevamo. Da plješćemo. Sa nekog već razglasa na Skenderiji orilo se "Sarajevo će biti, sve drugo će proći". Sa TV-a nas je svaki dan ružio Fahrudin Solak. Aida Pilav zvučala kao da nešto zna.

Godinu poslije ulica obljepljena smrtovnicama. Gotovo na svakom ulazu po jedna. Bandera dokle ljudska ruka može dobaciti. Cijeli dan se čuju vozila hitne pomoći. Zveckaju boce kisika prilikom utovara u kovid izolatorij. Dođu ljudi tako u ulicu iznad da mašu onim zatvorenim unutra. Neki dođu uzalud...

Šest meni poznatih ljudi otišlo je sa ovog svijeta. Otišlo u ovih proteklih nekoliko dana. Ne mogu na mreže. Ne može mi pod kožu više. Posljednji pozdrav. In memoriam. Napisala sam ih pozamašan broj ovih dana.

Raspadam se ko govno na kiši.
14.03.2021.

Regeneracija

- "Kupiću u Bingu čašu jogurta od 35 feninga i kiflu od 20 feninga da umočim, ali ću oćejfiti to", reče danas mater mi u mene, ekonomski sasvim korektno analizirajući što nisam uspjela ispasti bolje nego što jesam. Bar u finansijskom smislu. Sve se da oćejfiti. Iz kuće je to krenulo tako...

- Sinoć me je I. oprala na ruke, pa iscentrifugirala na 1500 obrtaja. Iscijedila mi sve ribozome iz membrana granularnog endoplazmatičnog retikuluma ćelija mozga. Sušila sam se cijelu noć na štriku. Da sam se osušila brzinski u sušilici, smanjila bi me za bar 10 cenata. Svakako mi fali visine... posebno da bi mi težina bila idealna.

Inače me ovih dana ljudi cijede. Možda nije do njih. Možda je do mene...

- Sanjala sam prije tri noći kako drugarici iz djetinjstva pravim supu. Nisam je vidjela ima sigurno desetak godina. Lajkamo se na fejsu. Vidim večeras story da je fasovala koronu. Sutra ću joj odnijeti supu!
13.03.2021.

Drugi post, ali moram ovo napisati čisto da kažem sebi da nije baš sve ni do mene

Ima ova jedna moja drugarica. Već se par godina liječi od depresije i sve je više nezadovoljna svojim životom.

Next level.

Postala je nezadovoljna i mojim životom!

Bila je užasno nezadovoljna svojim poslom.

Next level.

Nezadovoljna je i mojim poslom.

Sad već par mjeseci ne može da nađe posao.

Večeras me je pitala zašto i ja ne dam otkaz...
13.03.2021.

Tejk mi to Golden gejt, aj vil asimilejt

Zove rođo iz sunčane Kalifornije. Južne Kalifornije. Okolica San Dijega. 9 sati smo ispred njih. 99 godina smo iza njih.

Kaže meni rođo iz sunčane južne Kalifornije da su počeli vakcinisati majmune u zoološkom vrtu. Ugrožena kategorija. Nekoliko ih je fasovalo koronu. Za ljude je lako. Walk through. Prođeš, bocnu te, odeš na plažu. Kad te bocnu, maska ti više ne treba. Korona je over and out!

Isto ko kod nas...

... samo kod nas nema vakcina.

Ko mi je kriv što živim u šupku svijeta!
11.03.2021.

Narednih 12 godina je ključno!

U posjedu imam jednu cigaretu i friško pristigao račun za struju. Evo se već sat dvoumim:

- Da li prvo da ispušim cigaretu, pa onda otvorim kovertu?
- U isto vrijeme zapalim cigaretu i otvorim kovertu?
- Čuvam cigaretu nakon otvaranja koverte?

Sobranie cigareta. Nije mala stvar!

Večernja doza nikotina obično ide uz čisto hedonističko raspoloženje. Kupila sam ravno šest boca manastirskog Тврдоша. I dvije boce korčulanskog Pošipa.

Da nisam, otvaranje računa bi bilo mnogo lakše.


U životu su mi, inače, najskuplji živci!
11.03.2021.

Tri nepovezana posta

- Koji je ova jedna meni hit kad postavi pitanje, ali uopšte ne sluša odgovor. Nekad sam se ubijala objašnjavajući... zidovima, pepeljarama, šoljama na stolu, eventualno nekim ljudima koji sjede oko nas, a kojih se problematika ne tiče. Vremenom sam naučila da ni ne odgovaram. Pitanje ima leteći uzvičnik. Ne upitnik.

- Oko mene go korona. Svi su bolesni. Svako drugačije simptome ima. PCRovana sam jubilarni deseti put! Nos navikao. Grlo naviklo. Znam otprilike i kad će Viber poruka. Nakupilo ih se.

Negativna!

Mislim da u mojoj firmi cirkuliše neki soj sam za sebe, još neizolovan!

Već nekoliko mjeseci sa prozora gledam u covid izolatorij. Otvorili su ga tu. Ulicu ispod moje. Stari armijski medicinski centar. Zjapio je prazan i porušen. Bio je mir. Bila je tišina. Sad se čuje lupa ogromnih boca sa kisikom tokom istovara i utovara. Oko ulaza se kreću ljudi obučeni u vanzemaljska odijela. Gledam to, jer se stalno nešto dešava. Znam kad je smjena.

Znate već da nisam religiozna. Ipak, izađem navečer na balkon. Pomolim se za te ljude ispod mene. Bez definicije konkretne vjere. Ne znam šta drugo da učinim. Svjesna da time ništa ne doprinosim. Ne znam ni zašto to radim... ali sada već redovno radim!

- U novčaniku nosim asa već godinama. Iz nekog već špila karata. Iz zajebancije, nema značenja.

Danas sam ga slučajno pokušala ubaciti u bankomat!
08.03.2021.

Nemam više ni šta da vam pišem...

- Lijepa maska kao sasvim ok poklon.

- Merci čokoladice koje ne namjeravam dijeliti ni sa kim! Meni! Nema na čemu što jesam!

- Plastična stara kanta puknuta na dva mjesta cijelu zimu stoji na balkonu i čeka da dođe na dnevni red za bacanje. Krenula sam je baciti. Mama sjenica u njoj pravi gnijezdo! Nisam je ni dotakla! Neka je...

- Iz korone neće izaći generacije nepismene djece, nego hakera!
06.03.2021.

Nadrobila

Polomljenim koljenom spucah u ćošak. Jauknuh. Skočih. Polomih i neko staklo. Mrak! Izašla sam iz kuće prije praskozorja. Lažem. Nije ni bilo praskozorja. Udario džemre!

Sjeverac me gura prema jugu. Još malo...

Prešla sam cestu na crveno pravo u zagrljaj policajcu. Nema veze. Imala sam masku!

Posvađaše se kupac i teta za kasom. Preko mene u sredini. Stojim ko da ne postojim. Totalni ignore. Platih. Zahvalih. Izađoh. Oboje su čekali da izaberem stranu. Skupo sam platila školu "kako se praviti mutav!"

Naručila sam hranu do kućnog praga. Dostavila mi je ova jedna nesreća koju dobro poznajem. Ima strašno puno škole i već strašno dobar posao. Ovo, kaže, radi u slobodno vrijeme. Umače sastrane... mogla bih i ja!

Osvanula sam na spisku za vakcinaciju u susjednoj državi. Možda odem! Familija mi je manje-više tagovana. Niko još nije progovorio ni kineski, niti ruski. Te dvije se vakcine, kažu, najviše traže. Eno ih skijaju na Staroj planini. Hoću i ja!

Na Staru planinu mislim...

... i na skijanje!
04.03.2021.

Hello today

"Pokvarila se crkva", reče danas osmogodišnje dijete aludirajući na šupljine u zvonjavi sa Marin Dvora. Nismo više u mogućnosti da prebrojimo koliko je sati. Imale smo taj običaj. Zatvoriti oči i izbrojati puni sat. Naravno da je lakše pogledati prema kazaljkama na zidu, ali ovako je zanimljivije.

Šta je sa zvonom crkve na Marin Dvoru?

U mahali imamo strašno religioznog psa! Zavija na ezan. Zavija na crkveno zvono. Zavija i na sirenu hitne pomoći, kao i alarme automobila.

Neko svira violinu. Zvuk nije tužan, nego depresivan. Idu li violine kod psihologa? Nekada razmišljam da li i materijalnim stvarima treba stručna pomoć. Razmišljam o tome od prošle godine kada mi je samousisavajući usisivač izvršio samoubistvo.

Mislila sam da ću krizirati bez cigareta. Trenutno kriziram bez čokolade.
03.03.2021.

Nemam ideju za naslov

U srednjoj školi sam imala profesoricu hemije koja je govorila da Bog zna za 5, ona za 4, mi učenici samo za 3, 2 i 1. Nisam nikad "ganjala" ocjene, niti sam pokazivala neko veće interesovanje za hemiju. Pokušala sam odgovarati za trojku. Pitala me je znam li hemijsku forumulu za neku kiselinu čiji se naziv protegao u dva reda. Dva reda bez razmaka između ijednog slova. Nisam znala. Nisam ni pokušala da znam. Rekla mi je iskreno da neću kod nje imati trojku sve da mi je Bog ujak. Imala sam dva iz hemije.

Nisam ništa tada naučila o hemiji.

Naučila sam o ljudima.

U četvrtom razredu smo znali svi šmugnuti sa časa. Svi, osim tri ili četiri osobe koje su ostajale da tako samostalno sjede i prijave sve ostale. Ne sjećam se koji je bio predmet. Vjerovatno neki stručni. Niko ništa nije naučio. Pokupili stvari i pobjegli. Ostalo je njih troje ili četvoro u razredu. Dobili su taj dan po keca. Mi ostali smo do narednog časa naučili. Manje-više smo svi dobili četvorke ili petice.

Danas ne znam ni o kom se, eto, predmetu radi.

Ali sam i tada dosta naučila o ljudima.

Svoju raju iz razreda ovih dana iz nekih razloga intenzivno srećem. Širok je spektar zanimanja kojima se bave.

Jedino ko se nikako nije snašao je to troje ili četvoro ljudi koji su ostajali u razredu da prijavljuju dok smo svi ostali bježali...
02.03.2021.

Čuj dijeliti čokoladu...

Nije da sam cicija. Naprotiv. Znam donirati lovu i hranu za gladne, nekad hraniti cijeli komšiluk, cuke i mace oko zgrade. Neka se bilo ko od vas požali da je gladan, vjerovatno bih skočila da se organizujemo oko kakve nabavke...

... al' brate...

... nekad dobijem/kupim čokoladu.

Ama ne želim podijeliti ni sa kim ni jednu jedinu kockicu!

Moje!

Kraj!
01.03.2021.

Čuj mart?

Nakon 42 dana pauze počela raditi. Na svoju odgovornost. Ništa me nije boljelo.

Krenula jutros.

Boli!

Niko ne haje. Prehodala i prestajala dan. Smrzla se. Skuhala se. Htjela sam jaukati. Nisam imala kome. Našla na kraju kome. Zajaukala. Dobila odgovor: "lako je tebi, znaš kako je meni..."

Utješno!

Ponijela sam sve za posao osim mozga. On ostao da spava.

Cijeli dan stresan, Ništa stresno u njemu!

Sve me boli. Ništa me ne boli!

Umorna ko pas. Ničeg nije bilo što me je moglo umoriti!

Novi zahtjev za rješavanje tuđeg problema. Kažem da mi je mrsko. Da ne mogu. Da nemam snage. Dobijem odgovor da bih možda trebala popričati sa psihologom. Možda mi on može pomoći da se nosim sa tuđim problemima.

Možda....

No, neriješeno! I ostaće tako... ne zovem psihologa ni zbog svojih problema.

Onda mi je pukla nekakava nebitna plastika na autu. Najnebitnije od svega što mi se danas dogodilo.

To me je rasplakalo!
Bojis li se mraka
<< 03/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!


Copyright © 2006.-2020. Sva prava pridržana!


GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Učini nešto danas!
Učini nešto danas,
čega se to bojiš?
Nazovi telefonom nekog koga voliš!
Kupi novi kišobran i opet ga izgubi,
stopiraj do Berlina,
još jednom se zaljubi!

Učini nešto danas!

Trideset i jednu mi je trebalo da shvatim
da nema običnih podneva,
da nema običnih sati!

Postani dijete na trenutak,
preskači crte na pločniku!
Daj malo smijeha,
koliko puta imaš ovu priliku
preuzima te strah,
to već odlazi u naviku!

Ovo je moj popis,
ovo je moj popis
stvari za obaviti!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
337374

Powered by Blogger.ba