Bojis li se mraka

Ispucavanje

03.10.2019.

Optimizam u kapitalizmu, lijep trenutak i "man who sold the world"... ili kako sam izašla sa posla u 10

Na posao sam stigla u 9 ujutro. Sastanci i zapadnjačke pizde materine. Planovi i programi. Skontam - provrtiću se... izaći ću sa posla u 10! Lijep je dan. Mogla bi se i kafa popiti. Trebao mi je biti slobodan dan. Došla, eto, da ne bude da se ne pojavih.

Pola je 12 i stigle su upute za dalje. Računam i sračunam - izaći ću oko 3h. Dogovorim kafu sa drugaricom u 5.

Pola je 6 i kafu sa drugaricom sam odgodila. Letam od kraja do kraja hodnika, ulazim i izlazim iz prostorija, sudaram se sa ljudima, hvatam papire u letu. Uvjerena - ako požurim izaći ću oko 7.

Pola je 8 i sjeli smo na kafu sa jebenog aparata. Kaže kolegica, pedesetogodišnjakinja u filozofiji kakva se samo na pauza-kafama može čuti: "Eee da mi je nekad uhvatiti neki trenutak za koji ću reći kako je bio divan. Ne mora biti ništa veliko. Zalazak sunca. Klupa uz rijeku. Samo da baš u tom trenutku možeš uživati i reći kako je bio divan i pamtiti ga".

Pola je 9 i zvonio je telefon. Zvonio je i u pola 10.

Sa posla sam zaista izašla u 10! U 22h po srednjoevropskom vremenu...

Dan uništen. Opet sam ispušila kutiju cigara. Na putu kući napravim džir do Varalice. Kupim novu kutiju cigara i pivku.

Pola 12 je i sjela sam na balkon. Prozračno je, ali nije hladno. Prvi vijesnik jeseni - SCC bliješti kroz već opustošene grane trešnje koja cijelo ljeto služi kao dobra svjetlosna izolacija. Opet vidim crkvu na Marin Dvoru i čitam reklame sa poleđine Alte. To ljeti ne mogu. Ljeto je završilo oko ponoći. Miriše kiša. Počinje kiša. Grmi u daljini. Grom je pogodio nešto strašno blizu, munja je dan pretvorila noć, a zvuk prošao kroz zemlju ispod mene i nastavio negdje dalje. Nakon njega novi. Pa još jedan.

Pola je 1 i kiša pljušti. Na balkonu sam sjedila do prije 15 minuta ogrnuta u dekicu koja se do prvih kapi kiše sušila na štriku i koja još miriše na Cocolino. Ima i nešto smirujuće u tom grmljavinskom zvuku koji protutnji kroz zemlju ispod mene i nastavi negdje dalje... Sjedim tako i razmišljam da li je upravo to taj trenutak o kojem je kolegica danas u pola 8 na pauza-kafi sa aparata govorila...

*u pozadini svira "we never lost control, you're face to face with the man who sold the world"


Bojis li se mraka
<< 10/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
266431

Powered by Blogger.ba