Bojis li se mraka

Ispucavanje

13.07.2018.

Nostalgija...

Prolazih danas slučajno pored već neke od visokoškolskih ustanova kad mi iza ugla iskočiše sa kamerom i mikrofonom: "Štaa vii kaoo studeentiica miiisliteee o ovoom kodeksu oblačenja na fakuultetima?"

Zahvalih se na komplimentu što još izgledam kao studentica. Ipak, objasnih da sam ja studirala u ono zlatno doba dok su se Rimsko pravo, sociologija, kao i određena grupa predmeta iz oblasti međunarodnog prava polagali u horizontalnom položaju, te da je tada kodeks oblačenja glasio što manje to bolje. Toliko davno da su svi ti profesori, više-manje umrli, a sudski postupak otišao u zastaru. Studirala sam u ono zlatno doba kada su se za demonstrator/ice za grupu predmeta iz oblasti političkih sistema birale starlete i kada su alkoholizirane, ali ipak izrazito pametne profesore poznatih prezimena, počela zamjenjivati njihova djeca sa jednako poznatim prezimenom, ali sa truleksom u glavi.

I gledam maloprije na televiziji isječke iz rasprave o novom kodeksu oblačenja. Gledam ko je vodi... gledam... i kontam, stari profesori su imali problem sa alkoholom, ove nove generacije predavača bolje ne testirati na narkotike.

Fakultet upisuju klinci koji su rođeni 2000. godine. Klinci rođeni u novom milieniju. Klinci, srasli sa uređajima koji im otvaraju put u svijet. Svijet kojim tako lako plove bez obzira u kakvoj vukojebini da su odrasli.

I baš oni da razmišljaju hoće li se kome kurac dići dok prolaze hodnikom.

Bojis li se mraka
<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
197423

Powered by Blogger.ba