Bojis li se mraka

Ispucavanje

15.04.2018.

Evropske integracije

Bosanci i jednodnevni izlet u Makarsku. Argeta pašteta i paradajz na plaži. Samo sjede, ništa ne troše.


Evropska unija i jednodnevni izlet do obale jezera.  Sendviči sa jetrenom paštetom, sendviči sa tunjevinom, paradajz i puno voća. Samo sjede i ništa ne troše.

Evropskounijani i bosanac u njihovom društvu koji se osjeća tako svjetski.

06.04.2018.

Samo da sajla ne pukne...

Da nije napisano moje ime na poleđini fotografije, ne bih znala ko je djevojčica u bijelom skafanderu. Pored imena, datum i mjesto. Trebević, januar 1990. godina. Tako se to radilo deset godina prije novog milenija. Fotoalbum i timeline događaja. Ne razlikuje se mnogo od današnjeg facebooka, samo je, eto, opipljivo.

I pita me mama: "kako se ne sjećaš?" I kaže mama: "Vodila sam te stalno gore, da se grudvamo i pravimo snješka. Uvijek si iz kabine žičare pokazivala kuću sa žutim krovom i kuću koja nije imala krov. Zaustavili su me neki dan na ulici novinari sa pitanjem da li se sjećam žičare. Umalo da im kažem da svega što se sjećam je pogled na kuću sa žutim krovom i kuću bez krova. "

Da nije napisano moje ime na poleđini fotografije napravljene na Trebeviću u junuaru 1990. godine, ne bih znala ko je djevojčica u bijelom skafanderu. Dvogodišnja djevojčica čija je majka deset godina prije novog milenija mislila da je loša majka, jer je pored nje potajno pušila Filter 160. Timeline. Rat i poraće. Grudvali smo se i pravili snješka i 1993. I 1996. prolazili uskim trebevićkim putem pored kojeg su bili razbacani šljemovi i tenkovi. Timeline i to sjećanje na dženazu troje školskih drugara koje su privlačili obronci miniranog Trebevića.

 Da nije napisano moje ime na poleđini fotografije napravljene na Trebeviću u junuaru 1990. godine, ne bih znala ko je djevojčica u bijelom skafanderu. Dvogodišnja djevojčica čija je majka deset godina prije novog milenija mislila da je loša majka, jer je pored nje potajno pušila Filter 160. Timeline. Otišli smo na Trebević da uživamo kada se otvorila prva kafana na Brusu. Piva je koštala jednu konvertibilnu marku. U povratku smo se zaustavili na Vidikovcu, hodajući samo kuda je put asfaltiran. Gledale smo grad i zajedno pušile Filter 160.

Timeline. Otišle smo na Trebević i prije dvije godine kada je smog napunio grad. Prošetale Brusom. Sjele na kafu, naručile hranu, zapalile Filter 160. Platile sve to 20tak maraka.

Timeline. Otišle smo na Trebević prošlo ljeto kada je prašina gradskog afalta bila toliko ugrijana da nismo mogle disati. Naručile smo kafu i hranu. Stigao je račun. 50 KM.

Timeline. Otišle smo na Trebević i ove zime kada je smog napunio grad. Samo da pušimo Filter 160 i gledamo grad.

Da nije napisano moje ime na poleđini fotografije napravljene na Trebeviću u junuaru 1990. godine, ne bih znala ko je djevojčica u bijelom skafanderu. Timeline. Prošlo je 18 godina od početka novog milenija. Danas postoji i facebook. Gledam slike i video klipove sa otvaranja žičare. Meni je drago što će grad imati žičaru. Od srca mi je drago. Mojoj mami je drago, jer joj vraća sjećanje na djevojčicu u bijelom skafanderu iz januara 1990. godine.

Timeline: Prestala sam pušiti, jer više sebi ne mogu prijuštiti Filter 160. Teško da ću željeti prijuštiti Trebević.

Bojis li se mraka
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
184774

Powered by Blogger.ba