Bojis li se mraka

Ispucavanje

29.12.2017.

Filmovi...

Ne sjećam se kada sam zadnji put uspjela pregledati neki film do kraja. Ono, špica, najava, produkcija, studio, glumci, režiser i pomoćnici režisera, taman se zakuha... ja zaspim. Zato sada imam nagomilanih problema, a mrsko mi tražiti. Ko je na kraju napumpao Bridget Jones? Ko je dobio izbore u Knight fight-u? Šta bi sa tijelom ubijenog u Rough night-u? Preporučite mi dobar film! Al neki koji ste gledali, da mi prepričate kraj!

26.12.2017.

...

- Danas se zaglavim u liftu. Al pošto sam to ja, onda se naravno nisam normalno zaglavila u liftu, nego me je lift nekom čudnom magijom voz'o gore dole. Nikad stati. Pritišćem dugmiće. Obično svijetle. Nisu svijetlili. Pritišćem alarm, ne zvoni ništa. Zovem broj napisan za zvanje u slučaju "zaglavljivanja" - nedostupan. Stao na kraju između dva sprata, otvorio vrata. A jesam se provukla i iskočila. Pravo u ruke čistačici koja je učila Fatihu i krstila se u isto vrijeme kad je vidjela. Skontam da nije ni loša opcija moliti se, pa bilo kome i čemu, kad ti ovosvjetski liftači pomoći ne mogu. Ili neće. Stiže nakon toga poruka, dostupan onaj broj. A jesam im se na%$#$%# maaaaameee. Kaže čiko, neki problem sa kompjuterom. Jeeebem ti lift na kompjuter, u mojoj zgradi Končar iz 1980 i neke, zadnji servis 2001.... ba ideeee...

- Ozbiljni sastanak. Planovi i rokovi. Bilješke i zabilješke. Mišljenja i negodovanja. Ja izgledam ozbiljno. Ispod stola krijem strip Dilan Doga i potajno čitam.

18.12.2017.

Zabavište na evropskom putu...

Danas scena iz crtanih filmova. Velika sala i puno stolica. Pitam gdje mi isprintaše ime, kaže eno tamo u sredini. Kasnim. Uveliko kasnim. Svi već sjeli. Provlačim se između ljudi sa oprostite, izvinite, oprostite... počinje himna. Svi ustaju. Ja suzbijena između dvije ženturače. Jedna Versaće dajmond, druga sa mirisom ruže. Stala. Mirno. Suzdržala dah. Šta ću? Himna. Domaća. Prošla. Nastavljam se provlačiti, oprostite, izvinite, oprostite... opet himna. Oda radosti. Bem ćemo i u Evropu. Stanem opet između nekog ćele nižeg od mene i cijenjenog parlamentarca sa mirisom tri dana netuširanja. Kasnije skontam da sam stala između parlamentarca i tjelohranitelja. Al evropska himna. Šta ćeš? Ne mrdaj. Prošla... Nastavljam dalje, oprostite, izvinite, oprostite, izvinite, vidim svoje ime, taman da napokon dupe spustim... "oh, say can you see by the dawns early light... " Bem ga i Amerikanci došli, pa i njihovu himnu odstoj. Došlo mi da je preklečim ko oni iz NFL-a. Ne što nemam poštovanja, nego ba, da me ljudi više ne gledaju, ofirno. Onako klečeći bih se super sakrila iza stojećeg i na vrijeme pristiglog naroda.

A inače, jebo NFL. Gledam ono američko hrvanje. Pro-vrestling. I to ženski. Ba youtubajte. Samo kucajte WWE Women. Oplakaćete.

10.12.2017.

Kada riječi nisu potrebne...




Ni sama ne znam kada sam ovu melodiju zadnji put čula. Nekada sam je znala na repet, ali sam zaboravila da postoji. I danas... na radiju...

Ako vam nije lijeno pogledajte samo komentare na youtubu ispod. Moguće jedina stvar na toj mreži da nema nijedne napisane gluposti. Svakoga asocira na nešto... Svako bi uz ovu melodiju nešto radio... Svako se nečega sjeća... Neko bi vozio sam kroz noć uz nju. Neko bi igrao tenis, neko boks, neko vodio ljubav, neko bi samo da se vrati kući, neko bi da zapali džoint...

Ja sam eto okrenula svoj radni sto prema prozoru, digla noge na njega, u rukama mi je šolja tople čokolade i pustila sam onu verziju od sat i nešto... Večeras ne planiram uraditi ama baš ništa!

Bojis li se mraka
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
180301

Powered by Blogger.ba