Bojis li se mraka

Ispucavanje

16.06.2017.

Lopta u 21. vijeku

Neka su djeca ispred zgrade šutala praznu plastičnu flašu coca-cole. Izvadim iz gepeka loptu koja tu stoji još od prošlogodišnjeg izleta. Djeca ko djeca, obraduju se lopti. Onako prvo nevjerica, slegnu ramenima, nasmiješiše mi se, kulturno zahvališe... Dođem kući, pogledam kroz prozor, od dvije grane napravili su gol.

Prolazi pola sata, lupa mi neko na vrata. Klinci uplakani, klimakteričnoj teti se puši iz ušiju. Ubaci mi loptu u kuću i ljutito se okrenu bez pozdrava i riječi. Nejasnoća. Pitam u čemu je problem. Kaže da mogu sami svojoj djeci kupiti loptu. Objasnim da nisam ni preispitivala te mogućnosti, samo, eto, ne znam ni ja, vozala sam godinu dana usamljenu i tužnu loptu okolo, bez svrhe i razloga za upotrebu. Te stvari su napravljene da se koriste.

Vraćam se danas, isti klinci šutaju onu istu plastičnu flašu coca-cole. Ja i dalje ne znam šta je problem u jebenoj lopti!?

Bojis li se mraka
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
148739

Powered by Blogger.ba