Bojis li se mraka

Ispucavanje

21.05.2017.

Ljubav na prvi pendrek...

Bila je ta neka velika konferencija na kojoj su svi fizički prisustvali, ali rijetko ko psihički. I tako, laprda neka žena tamo, a ja pogledom zvijeram po sali, dosadno. Naspram mene drot. Mlađi, sladak, ali i dalje drot. Pogleda on mene, pogledam ja njega. Spustimo poglede. Ponovo pogledam ja njega, ponovo pogleda on mene. Uputim mu smiješak, vrati mi smiješak. Spustimo poglede. On se zacrvenio. Vjerovatno i ja. Pauza. Šmugnem sa konferencije pod izgovorom da je interesantna, ali imam nekih bitnih obaveza.

Jučer sjedim na kafi. Za susjednim stolom isti taj drot. Sjedi sa nekim drugim drotovima. Pozdravim ga pogledom. Pozdravi on mene isto. Prokomunicirasmo osmijehom. Ustadoše, odoše.

Maloprije me zaustavljaju. Rutinska kontrola. Otvaram prozor, vadim dokumente, ne gledam uopšte. Na tren pogledah, kad ono opet da ga sad već zovem moj drot. Prozborismo koju službeno, a ono neka čudna hemija u zraku. Smješka se. Smješkam se. Niti on da mi vrati dokumente, niti ja da ih uzmem. Niti da kaže "uredu je ili nije", niti ja da pitam "da li je uredu ili nije". Meni se čini smotani oboje.

Elem, čini mi se da sam se zaljubila u drota. I još plus koliko je mala ta šansa u univerumu da stalno tako nalijećem na njega.

Bojis li se mraka
<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
166657

Powered by Blogger.ba