Bojis li se mraka

Ispucavanje

17.05.2017.

LGBTI

Ne znam kada smo u razvoju socijalnog društva izgubili tu biološku potrebu da se privijemo uz drugo toplokrvno biće. I mačići, i kučići, i ptičice samo se tako skolutaju jedni uz druge i griju se, tuguju, raduju se, a eto, mi smo kao neka viša vrsta u odnosu na njih. Ne mazi dijete, razmazićeš ga. Ne grli se previše u društvu, nije kulturno. Zagrljaj je postao nešto što ti se dogodi sa vremena na vrijeme.

Jedina stvar koja na Balkanu ujedinjuje Srbe, Hrvate, Bošnjake i ostale je ova mržnja prema LGBT populaciji. Ja sam prva dva muškarca kako se drže za ruke vidjela u Vašingtonu 2001. godine. Bila sam dijete od, nezz, 12 godina i nisam uopšte znala da tako nešto postoji. Bi mi smiješno, a osoba sa kojom sam bila me gurkala, jer je postojala velika šansa da te uhapse ili ti naplate kaznu što se tako smiješ. Možeš misliti šta hoćeš, ali poštovati moraš! Kasnije sam upoznala neke od njih, ljude od krvi i mesa, koji su našli drugo toplokrvno biće uz koje će se priviti u hladnim noćima. Makar bilo i istog spola. Možda su sretniji od mnogih nas "normalnih". Seksualni čin svakako je već odavno više zadovoljavanje vlastitih potreba, nego u cilju produženja vrste. I danas se smiju. Kažu, vidi nam one kolegice sa zastavom duginih boja šta priča. Kažu, ko bi rek'o?! Čuđenje. Saopštih da je podržavam, pa ako treba i sama ću uzeti tu zastavu i stati uz njih. Onda gledaju mene, nije im jasno. I to što podržavaš ne znači da si sam lezbejka ili peder. Gdje piše da moraš biti nešto, da bi podržavao to nešto?

Bojis li se mraka
<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
166657

Powered by Blogger.ba