Bojis li se mraka

Ispucavanje

30.05.2017.

Balkane moj...

Možda mi neko može uspostaviti neku dijagnozu zbog toga...

... ali ja tako volim slušati ove međukomšijske svađe. Ono, kada cijela mahala odjekuje i svi mogu slušati tako skladno sastavljene uvrede koje najbolji scenarist u Holivudu i šire ne bi uspio sastaviti. Al stvarno onako, za otvoriti prozor i da ti pola sata ne bude sekunde dosadno.

29.05.2017.

Čemu služe spineri?

Dijete ko dijete, ima spiner. Zna već hrpu trikova, kako da prebacuje iz ruke u ruku i ostale zajebancije. Mater u dobroj formi praćenja društvenih i klasičnih medija, pita se: čemu li služi? Mater je otprilike moja generacija, pa se pitam zašto li se pita...

Čemu je služio jojo? Eto, čemu? Obično različitih boja dva plastična okrugla točkića između kojih je špaga. I jel, cijela generacija je to znala koristiti. Onda su počeli trikovi. Kako jojo spuštati i dizati gore-dole, lijevo-desno, kako natjerati jojo da napravi "salto" i ne zapetlja se.

Čemu je služio bumerang? Beze neka plastika, baciš je, ona se vrati. I tu su bili trikovi, bacati unazad, unaprijed, da napravi krug prije nego se vrati...

Čemu su služile one male čigrice? Zavrtiš ih deset u isto vrijeme, pa ih hvataš. Još ih imam kući...

Čemu je služila guma? Najčešće sastavljena od deset mrtvih bijelih velikih gaća. Eto, čemu? Nešto preskakali po ulici, ko može preskočiti vrat, ko indijanku?

Čemu je služio Dino? Ona prva poludigitalna stvar kojeg smo svi morali imati, pa ga digitalno hranili. Dino je znao umrijeti, pa to suza na suzu... Al eto, čemu je to služilo?

Niko nikad nije pitao čemu to služi? To je naprosto postojalo...

I onda u digitalnom svijetu, djeca se zaljube u klasičnu malu više starinsku, nego postmodernu igračku. Nešto opipljivo, nešto sa čime mogu izvoditi trikove. Ne digitalne trikove, nego ono, sa vlastitim prstima trikove. I ono: ČEMU JEBENO SLUŽI?



23.05.2017.

Kruženje feminizma u prirodi...

Jedna od prvih stvari za koje su se žene borile jeste, pored ostalog, da nisu samo prikovane za šporet i da im nije jedina namjena da kuhaju. Čak su i bile one feminističke kampanje sa onom ženom u kecelji i sa oklagijom u ruci i kao "don't be that".

I maloprije nešto šaltam po tv. Ono cijela peeeticija za viišee žeena kaooo kuhara, ono "more women chefs in the kitchens", "women should get the same oprotunities in the kitchens as men"...

....gledam, gledam, whaaaaatdaaaaaaafaaaak!?

21.05.2017.

Ljubav na prvi pendrek...

Bila je ta neka velika konferencija na kojoj su svi fizički prisustvali, ali rijetko ko psihički. I tako, laprda neka žena tamo, a ja pogledom zvijeram po sali, dosadno. Naspram mene drot. Mlađi, sladak, ali i dalje drot. Pogleda on mene, pogledam ja njega. Spustimo poglede. Ponovo pogledam ja njega, ponovo pogleda on mene. Uputim mu smiješak, vrati mi smiješak. Spustimo poglede. On se zacrvenio. Vjerovatno i ja. Pauza. Šmugnem sa konferencije pod izgovorom da je interesantna, ali imam nekih bitnih obaveza.

Jučer sjedim na kafi. Za susjednim stolom isti taj drot. Sjedi sa nekim drugim drotovima. Pozdravim ga pogledom. Pozdravi on mene isto. Prokomunicirasmo osmijehom. Ustadoše, odoše.

Maloprije me zaustavljaju. Rutinska kontrola. Otvaram prozor, vadim dokumente, ne gledam uopšte. Na tren pogledah, kad ono opet da ga sad već zovem moj drot. Prozborismo koju službeno, a ono neka čudna hemija u zraku. Smješka se. Smješkam se. Niti on da mi vrati dokumente, niti ja da ih uzmem. Niti da kaže "uredu je ili nije", niti ja da pitam "da li je uredu ili nije". Meni se čini smotani oboje.

Elem, čini mi se da sam se zaljubila u drota. I još plus koliko je mala ta šansa u univerumu da stalno tako nalijećem na njega.

19.05.2017.

Nemoratečitati

- Ono kad te zareda nekih 10 radnih vikenda. Nekad razmišljam da robijam u Zenici za najgore krivično djelo, možda bi me vikend pustili kući zbog dobrog vladanja. Bar bi mi hrana bila besplatna, a računi ne bi stizali. Ovako, pišaj ga. Sama sam birala teži put.

- Čestitam drugarici rođendan, a ona me pošalje u pičku materinu. Valjda je to neka vrsta odgovora "hvala", kada puniš tridesetu. Ono, ko uvreda čestitati. A nije da je ne razumijem. Baš depresija teška. Kontam, da mi je uraditi još neku ludost prije te tridesete. Bilo šta. Imam osjećaj da dugujem to svom životu i svojoj preostaloj mladosti neku baš baš ludost. Najgore što nemam više ludih ideja. Pih.

- Izgubila sam svoj žuti kišobran i tako sam tužna zbog toga.

18.05.2017.

Proljetno raspremanje ormara...

Dođe mi da napravim spomenik svim skiny jeans pantolama koje mi više ne mogu preko dupeta ili prođu kukove, ali ne mogu zakopčati dugme bez uvlačenja stomaka.

Kaže drugarica, počni sa dijetom i teretanom.

Neka, neka, spomenik!

17.05.2017.

LGBTI

Ne znam kada smo u razvoju socijalnog društva izgubili tu biološku potrebu da se privijemo uz drugo toplokrvno biće. I mačići, i kučići, i ptičice samo se tako skolutaju jedni uz druge i griju se, tuguju, raduju se, a eto, mi smo kao neka viša vrsta u odnosu na njih. Ne mazi dijete, razmazićeš ga. Ne grli se previše u društvu, nije kulturno. Zagrljaj je postao nešto što ti se dogodi sa vremena na vrijeme.

Jedina stvar koja na Balkanu ujedinjuje Srbe, Hrvate, Bošnjake i ostale je ova mržnja prema LGBT populaciji. Ja sam prva dva muškarca kako se drže za ruke vidjela u Vašingtonu 2001. godine. Bila sam dijete od, nezz, 12 godina i nisam uopšte znala da tako nešto postoji. Bi mi smiješno, a osoba sa kojom sam bila me gurkala, jer je postojala velika šansa da te uhapse ili ti naplate kaznu što se tako smiješ. Možeš misliti šta hoćeš, ali poštovati moraš! Kasnije sam upoznala neke od njih, ljude od krvi i mesa, koji su našli drugo toplokrvno biće uz koje će se priviti u hladnim noćima. Makar bilo i istog spola. Možda su sretniji od mnogih nas "normalnih". Seksualni čin svakako je već odavno više zadovoljavanje vlastitih potreba, nego u cilju produženja vrste. I danas se smiju. Kažu, vidi nam one kolegice sa zastavom duginih boja šta priča. Kažu, ko bi rek'o?! Čuđenje. Saopštih da je podržavam, pa ako treba i sama ću uzeti tu zastavu i stati uz njih. Onda gledaju mene, nije im jasno. I to što podržavaš ne znači da si sam lezbejka ili peder. Gdje piše da moraš biti nešto, da bi podržavao to nešto?

16.05.2017.

Peticija za uvođenje kabina za probanje namirnica u Bingo

Onaj na Ciglanama Bingo. Potrebna je kabina za probanje prije kupovine. Onako sve sa paravanom, da se može probati u intimi. Zašto to mislim? Pa zato što neko već svakako proba, samo krišom.

Neki dan kupim onu kutijcu sa šest jaja. Hoću da napravim kajganu sinoć, ono unutra pet jaja. Dakle, neko je ukr'o jedno jaje. I haj, jebga, pomirim se sa činjenicom da imam samo pet jaja.

Onda kupim sinoć Nutelu. Maloprije skinem početni poklopac i skontam da je ona papirna zaštita otvorena. Ne otvorena, nego onako kao malo odškrinuta. Kontam, odlijepilo se. Odlijepim je skroz, skontam da je neko očigledno umočio prst unutra. Prob'o, pa mu se vjerovatno nije svidjelo.

16.05.2017.

Djeca sa asfalta...

Ključno dječije sankalište u mojoj lokalnoj zajednici je prije desetak godina ubijeno, kada su izlili tone i tone betona i napravili garažu koja tih deset godina zjapi prazna. Teren za basket je umro, jer su izlili beton i napravili parking. Ostalo je jedno ostrvce zelene površine, po kojem su kakale cuke lutalice. Dvorište lokalne škole koje su krasila dva koša i dva gola bio je neko regularno okupljalište i ljeti dok nema škole, ali onda je ograđeno, zagrađeno i pregrađeno. Cesta po kojoj se moglo rolati i mogao voziti bicikl je odavno previše prometna. Betonske oaze iza zgrada gdje se ako ništa moglo igrati neke žmire, ganje, raširiti guma ili napraviti betonska kućica za lutke odavno su ogromna smetljišta koja su svakom ispod časti da se očiste. Zeleno brdašce kojeg je krasilo možda jedino drveće u naselju, sastavljeno je sa zemljom kako bi se napravila džamija. I tako... kažu, nema djece više na ulicama. Djecu ne interesuje igra na ulici.

Onda su nekada pred izbore počeli praviti malo dječije igralište. Da ne vjerujete kako je malo novca potrebno izdvojiti za par klackalica, ljuljaške i tobogančić. Elem, igralište doslovno nisu mogli završiti, jer nisu mogli skloniti djecu sa klackalice. Isti dan su izletjela bez plana da napuste prostor. I neka su.

Elem, poslano je pismo višim instancama sa molbom za kupovinu dva koša, dva gola, još par klackalica i ljuljaški, te malo, samo malo neke rijetko neiskorištene površine kako bi se to postavilo. Izgleda da će inicijativa proći! Možda sam prerano osula negativnu paljbu po novom načelniku...

15.05.2017.

Kino Bosna

Kada mi se prvi put upalio živac zbog izravnog i neizravnog uticaja klime u radnoj sredini, primala sam injekcije. Baš sam se osjećala kao baba. Liječenje je uz te injekcije došlo u paketu sa preporučenim fizikalnim terapijama i svim ostalim čudima medicine koje ne pomažu ni u najgorem ludilu. Među čudima medicine za živce je dobar B vitamin. Njega ima u tabletama, ali ima i u pivi. Teška strana babskog života je, što kada se jednom to upali, to će se upaliti opet. Kad li tad li. I opet mogu na injekcije i fizikalne terapije i piti B vitamin u tabletama.

Ali danas je ponedjeljak, tako da odoh na zidarsku u Bosnu. To malo čudno, više divno mjesto u kojem je svaka različita jedinka tako ista. Takoreć', neću na pivu, odoh po B vitamin. Takoreć', odoh u apoteku! Takoreć', odoh raditi na prevenciji...

14.05.2017.

Crtice...

- Da li vi kad čujete negdje da se u vašem naselju desila neka nesreća zovete svoje kući da pitate "trebal' usput kupit' jogurta?", a zapravo samo hoćete da provjerite jesu li dobro, a da ne ispadne da se nešto pretjerano brinete. Ili kada čujete da se dogodila neka nesreća na putu kojim je neko od vaših dragih trebalo da prođe u datom periodu nazovete da zamolite da vam "usput kupe kutiju cigara" ili nešto tako...

- Cijeli dan sam se smucala iz nigdje u ništa. I tako sam se odmooriilaaa... Večeras sam cugnula, a moram u noćnu. Kako preživjet'?

- Opet me boli uho, dakle, sutra će kiša 100%. Išla sam u petak doktoru, a doktor mi reče da kapam ulje, pa da dođem u utorak opet. Pitam kakvo ulje, kaže "ma Flooorioll". Nezz jel luđi doktor ili ja što ga fkt kapam. A kapam onaj Bimal, domaće ba, valjda nema razlike.

- Imal' kakav lijek protiv ljenosti?

- Jestel' vi skontali da u ovu sigurnosnu provjeru kad hoćete da objavite post možete ukucat šta vam je želja, ono će ga objaviti... i što ja ranije to nisam skontala, nego ćoretam.

13.05.2017.

Kada se subotom probudite u 7 sati...

- Nema mi ništa draže nego kad naletim na svatove u saobraćaju. Vozim iza i trubim ko da su moji. Nešto baš volim da trubim, tek tako, 'nako. Prije neki dan mi se drugarica udavala, a nije htjela svatove, kao seljački joj. Meni baš nisu, neka se zna. Još jedna stvar kod svatova je što obično ne staju na crveno na semaforu, nego kao, upale sva četiri i nastave. Tako i maloprije, nakačila se iza njih, trubim sa njima i prođem fino na crveno. Svi pješaci mašu i razumiju, ono vidim im osmijeh, kao baš lijepo. Papanka sam, šta ću.

- Nešto mi u ovom sve liberalnijem pogledu na svijet u okolnih ljudi nije jasno. OK je pričati o menstruaciji, o seksu, o raznovrsnim seks pozama, o voljenju/nevoljenju analnog seksa i drugih malo drugačijih aktivnosti, o veličini sisa i guzice, veličini penisa. Sve se to može fino čitati u časopisima, na blogovima, pričati sa drugaricama ili drugovi sa drugovima. Sve je to sasvim ok i više ne izaziva nikakva čuđenja. Ali, pričati nekome kako ti se piški ili kaki, eee, o tome se još ne priča tako liberalno. Sve su to neke biološke i fiziološke, sasvim normalne, potrebe. Jučer me mučio zatvor, kaže drugarica uzmi one čija sjemenke. Bgm, ako vam sad nije ofirno čitati, a imate istih problema, da znate da pomažu. Jutros mi je stomak ko u grlice.

- Razlika između papka i frajera je u dobrom kućnom odgoju. Maloprije u Bingu čujem lika kako radnici koja tamo reže salame reče "MRŠ". Heej, pa ne znam šta ti djevojka koja tu po cijeli dan reže salame i koju vjerovatno prvi put u životu vidiš može uraditi da joj se obratiš sa MRŠ. Ko si ba? Šta će cura, nastavi raditi, ništa mu ne reče. Valjda jadna ne smije. Zato sam ja smjela da ga malo preodgojim. Baaaa do same kase sam ga pratila, navila se ko da je meni to rekao. Gledaju me ljudi čudno, a vidim im u očima da me podržavaju. Heeej, čuj MRŠ reći djevojci i još jadnoj radnici. Joj hoću i ja jednom popiti batine zbog ispravljanja krive Drine oko sebe.

12.05.2017.

?

Imam još dvije sedmice starog godišnjeg, ko da imam još dva mjeseca starog godišnjeg. Ti dani zvuče kao biseri, kao grami zlata, kao nešto tako vrijedno da ih pomno čuvam. U onom prvom dijelu sam spremna na sve kompromise i tuđe planove... ali, ovaj drugi dio kad sam već preumorna i na rubu živaca... eee, tu ne dirajte.

I onda kontam, kontam i skontam. Meni uopšte ne treba more, treba mi planina. Ono mozak na pašu, a pašu na mozgu. Donje Primišlje bb, o kojem samo ovdje pisala, je propala stvar. Mrsko mi i naporno. Dakle, planina.

Jel ko bio na ovom Zlatiboru? Iskustva?!

12.05.2017.

Ljenjivac...

Slobodan mi je dan i na spisku je jutros bilo nekih cirka 30 obaveza koje moram obaviti. Izašla sam iz kuće kako bih ih pozavršavala... Umjesto svega toga:

- nadogradila sam nokte.
- kupila proljetne čizmice.
- doručkovala u gradu i popila kafu sa drugaricama.
- provozala se po gradu 'nako.
- provozala se do Trebevića i popila još jednu kafu 'nako.

Sad će četiri poslijepodne, gužva je i sve tete iza staklenih prozora šaltera će svakako kući.

Što je najljepše,

zaboli me...

10.05.2017.

Neke crtice...

- Kupila sam u Konzumu onu ko teglu, a čašu, a kao kriglu sa ručkom. Ima poklopac kao oni karirani stolnjaci u kafanama i plus crvene je boje, pa se baš osjećam cool. Ima i rupicu za slamku. Možeš napraviti cedevitu ili limunadu. Možeš kapnuti i koju kap viskija. Ili neke brlje, da se popraviš. Originalno unutra ide đus votka. Al, to ne volim.

- Instalirala sam neki pravo cool program za odbrojavanje i prebrojavanje menstrualnih dana. Al zaista genijalana aplikacija. Ne znam kako broji dane, valjda kako bi trebalo, a ne kako bi kod mene trebalo. Nevermind. Svaki dan po par puta tokom dana pošalje notifikaciju: Avaalaancheee... Ili: Crimee sceeene. Ili: Tsuuunamiii! Oplačem svaki put. Još kad mi u plodne dane napakuju reklame za svakakva kontraceptivna sredstva. I onda krenu savjeti:



Image and video hosting by TinyPic


Taman kad sam ušla u ove sexy moves, skontala sam da savjet moraš platiti 3,99 $, pa sam odustala. Skupi savjeti, da su 20 feninga pa haj...

- Spavam cirka tri sata dnevno. Spavala sam, dakle, od početka ove sedmice 9 sati.

09.05.2017.

Ježurka ježić :D

Šta jede mama jež?

Naprvila sam joj kućicu od kartona i granja, došla juče, ono beeebeee...

06.05.2017.

Mood of the day...

05.05.2017.

Petoba 'nako

Kakvi smo mi Sarajlije i Bosanci? Kada pogledaš medije, forume i ostala čuda tehnologije, svi smo jal lopovi, jal seljaci, jal neke teške jade.

I tako maloprije čekam red na kasi u velikom granapu. Ispod nogu mi novčanica od 50 KM. Ne 10, ne 20, već se baš onako crveni petoba. Kontam, nije mogla tu dugo stajati. Dignem i pitam ljude ispred sebe: da li je nekome ispalo? Svi za novčanik, nije nikome. Niko neće da uzme. Svi mi se nasmijaše, pokupiše kese i svojim putem. Dođem na red i pitam onu blagajnicu da je uzme, ona neće, da neko ne pomisli šta loše. Iza mene neka bakica, u košari tri paprike i jogurt. Kontam, vjerovatno više njoj treba, nego meni. Pružam joj, kaže da neće. Kaže, neka sine, uzmi sebi. I, ono, niko neće petobu 'nako. A i meni nešto bezveze, kontam, ko zna kolika je to cifra nepoznatoj personi kojoj je ispala, možda velika, možda mala i nebitna. I sad umjesto da sam sretna što imam petobu 'nako u novčaniku, nešto mi baš bezveze osjećaj. Ne znam njenu priču, porijeklo, da li je zarađena ili onaj ostatak penzije koji je ostao nekome ko je jučer poplaćao sve račune. Razmišljam, zašto li je uopšte digoh ako ću se osjećati ovako. Vjerovatno je uplatim na neki humanitarni račun.

Iz perspektive jedne kase, pravo da vam kažem, relativno smo pošteni ljudi.

05.05.2017.

Može i cuko biti ters

Zove sinoć u 1 noću, kaže haj da se vidimo, provozamo po gradu. Kaže, ne moraš izlaziti iz kuće dok ne budem ispred, da te cuke lutalice ne napadnu. Kontam, ono meni o lutalicama, znam ih svakog što se mota oko zgrade u dušu. Sletim 5 minuta ranije, da zapalim jednu, lijepa noć bila.

I maleno neko, ne znam da li je neko starije manjeg rasta ili štene još nedoraslo. Malo veće od moje čizme zalaja ne mene. Bi mi smiješno. Ono laje, meni i dalje smiješno. Krištavo nekakvo. Zaleti se da me napadne, ja postavim torbu između noge i njega, kontam, ko će ići tetanus primati. Uhvati zubima torbu. Ne pušta. Ko u filmovima oni pitbulovi kad napadnu. Zakačio se zubima za torbu. I tako stiže mi prevoz. Ono i dalje visi na mojoj torbi. Izlazi momak iz auta, gleda, kao, jel to neki novi modni detalj, zakačena lutalica kao privjesak. Umalo pseto ne ponesoh sa sobom, tako zakačenog i visećeg.

Jutros me budi vriska za vriskom koje dopiru negdje dole ispred ulaza. Kako koja teta prođe, tako čujem taj isti lavež, više krištanje, nego lavež. Onda i ja u neka doba krenula u granap, ono mi sačekušu napravilo, opet vav vav vav. E jesam ga nogom nabila, odletio je pola metra. Sad mi ga žao. Ja psa i tersa.

04.05.2017.

Kontam da se jaja i hljeb razlikuju u nas i u AmeriKi

- Vidi kako je romantičan obrok. Hajd probaj napraviti...


Image and video hosting by TinyPic



- Evo pravim...

... pravim...

... almost :/



Image and video hosting by TinyPic

03.05.2017.

38,4 digitalno, 37,9 analogno! Vjerovati živi ili tehnologiji?

Imam temperaturu i nemam paracetamola kući!

Primorana sam liječiti se rakijom!

02.05.2017.

Don't funk with my hart

Počeci veza su u mlađim danima bili tako divni. Prvo upoznavanje, pa kafica, pa držanje za rukicu, pa prvi poljubac, pa i dirkanje i štipkanje. Onda bi tu trebalo da dođe brak, pa tek onda sex...

Kako se ponašati u ovim starim danima kada vezu započnete obrnutim redosljedom?

02.05.2017.

Meri hes a litl lemb

Bio je taj 1. maj i sunce je obasjalo taj maleni glavni grad, te malene države na Balkanu. Kile i kile mesa odvučene su u gepecima starih golfova i novijih audija u brda i planine, izvan grada, kako bi se bacile na vatru. A eto, u centru tog malenog gradića, po ko zna koji put, stavili su malo jagnje na limeni ražanj i okrenuli ga. Tih nekoliko slučajnih prolaznika se zaustavilo. Većinom turista. Kažu da se malo i zaplesalo, malo se proveselilo, napravila se koja sličica za društvene mreže i otišlo sa lijepim uspomenama. Zašto nas je stid pokazati tursitima da se znamo zabaviti i zaplesati? To da volimo jesti, po tome nismo jedini.

Neki su vrli građani, baš ti, navodno, odrasli u centru tog istog malenog gradića, digli prašinu. Eto, papci, eto seljaci, eto tu neke dožljeglice iz Foče, Goražda, Rogatice, možete misliti, okrenuli jagnje u centru kulture, u centru nekog nazovi urbanističkog dijela gradića, u centru neke državice na Balkanu. Eto se i proveselili, eto se i slikali, eto i nekog slučajnog prolaznika, konceptualnog umjetnika, stavili u prvi plan. A jebeš i umjetnost kojoj je uvijek i sve svejedno.

Drama FGR-a došla je i do cijenjenog premijera. Ogromnu siluetu i glasnogovornika FGR-a. Pa se i on oglasio, ni manje ni više nego na fejzbuku. On bio na Ilidži, gdje je prema svim parametrima sasvim normalno okrenuti jagnje. Oglasio se premijer ravno preko fejzbuka. Kaže, primitivizam, urbicid, prekrišaj, cirkus i šta ti ja znam kako li nazva to malo veselje u centru gradića...

I eto, urbicid nisu rupe na cesti i Tibra Pacifik. Primitivizam nije nestašica vode. Prekršaj ne čine mase i mase džeparoša i sitnih krimosa koji vrebaju iza svakog ugla, a niko da im sačekušu napravi. Cirkus nije GRAS i njihova vozila, gdje po simboličnoj cijeni doživite adrenalinski užitak.


Sve te stvari su bezveze, naspram malenog jagnjeta na limenom ražnju.

Umalo da me ubijede da stvarno živim u nekoj svjetskoj metropoli.


02.05.2017.

Lešinari

Sjećam se te male Rojtersove škole novinarstva u kojoj se učilo da se ne objavljuje nečija smrt/pogibija dok nadležni ne jave porodici. Sam Rojters je pregazio svoju svrhu.

Gdje je neće pregaziti Klixovi i Avazi, Radiosarajeva i kojekakvi no name portali.

Ko će prije i ko će krvavije. Stave tako da se dogodila tragedija, neko je upucan, neko je sletio sa ceste, neko se bacio sa zgrade. Objave to tako, sa sitnim detaljima tipa godišta, ulice u kojoj unesrećeni živi, marku automobila i put kojim se kretao. Objave tako, samo tako, bez ikakvih detaljnijih informacija. Ne shvataju da možda negdje neko sjedi i čita, upravo očekujući nekoga da se vrati kući sa istom tom markom automobila, sa istog tog mjesta... ili je upravo ostavio dijete u stanu na dotičnoj adresi... ili kada objave da je napadnut slučajni prolaznik, pa ni manje ni više u "ilustraciju" fiknu ulicu u kojoj vam živi neko drag...

I kontaš vjerovatno nije i nećeš da zoveš. Ali te kopka, pa kao, nazvaću samo da bezveze nešto pitam. Da čujem glas sa druge strane, da znam da je ok. I onda zvoni, a nema odgovora. Srklet. Srklet. Zovem opet. Zvoni. Čitam opet tekst, ma sigurno nije... ali ipak... Zovem opet. Javlja se. Mobitel joj u torbi, ali ne čuje...

Idite u pičku materinu i vi i vaše lešinarstvo.

01.05.2017.

1. maj

Svaki lijepi slobodan dan je savršen za negdje otputovati, otići u prirodu, raspuhati roštilj, uživati pored rijeke, jezera, u šumi, malo ispod oblaka, malo pored mora...

Svaki lijepi dan je savršen za takve stvari.

Ali ovaj 1.maj nikako.

Hem gužva, hem 50 roštilja u krugu od 100 metara uopšte ne mirišu na roštilj, niti mi se handri čekati 2 sata na granici radi 2 dana mora, niti mi rijeka tako mirno i opuštajuće žubori, kada taj zvuk dijelim sa još 50-100 ljudi oko sebe.

Da odem negdje samo da se tagujem na fejsu, instagramu... Uživajte ba ljudi kad ste otišli, koga briga gdje ste i šta ste u kafiću naručili da pijete u lijepoj susjednoj...

I ono je na mene ljuto i ne razumije: kako misliš da ti se ne ide nigdje?

Nosite i moj roštilj i tavu posvudušu i džezvu roštiljušu. Evo vam i auto pun goriva i deke od prošlog izleta. Evo vam i ključ od prazne kuće na moru. Evo vam i brojevi jeftinih apartmana, pozovite se na moje ime i biće najednom slobodni, iako su tri mjeseca ranije rezervisani. Eto vam i moj blagoslov i moje najljepše želje da vam bude lijepo i da napravite najljepše slike za instagram od svih ljudi koji stave slike na instagram.

Ali, ja ću 1. maj da prespavam, kada mi je već nakon 5 ili 6 godina slobodan dan. Maj je tek počeo i biće lijepih dana. Biće vremena za roštilj...


Bojis li se mraka
<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
148745

Powered by Blogger.ba