Bojis li se mraka

Ispucavanje

19.03.2017.

Proljeće

Tri metalne stolice na balkonu. Stoje netaknute još od kada su posljednji lijepi dani jeseni rekli bye bye. Stoje, već su na njima trosloja govna golubova i metar i po prašine. Ne nađoh one jastuke što se stave na njih. Negdje ih izgubila. Svakako su novi u Konzumu tri marke. Elem, prekrijem ih nekim starim čaršafom, da ne čistim u gluha doba. Sjednem. Dišem ovaj proljetni zrak. Dišem zrak noći koja asocira na te divne splitske noći. Koja asocira na te duge dubrovačke noći. Koja asocira na sve, samo ne na sarajevske noći. Sjedim na balkonu umotana u deku, sa debelim čarapama na nogama, izvaljena preko dvije stolice i posmatram zvijezde. Jedna je pala. Pala, kao onda dok sam gledala zvijezde na Pagu. Pala, kao da je sredina ljeta. Baš takva je ova noć, morska. Prohladna, a prozračna. Sutra je prvi dan proljeća. Hoće li ga iko slaviti? Sutra je zakazana sjednica Doma naroda državnog Parlamenta, koja vjerovatno neće biti održana. To će biti prva vijest sutra u 7 ili pola 8 na TV Dnevniku. Samo će u jednoj rečenici reći da je taj dan u 11 sati i 29 minuta počelo proljeće. Novo proljeće, nakon oštre zime. Počinje, a noć prije obećava. Baš danas razumijem Duška Radovića koji onomad reče: "Stiže proljeće. Žao mi je svih onih kojima to nije važno!"

Bojis li se mraka
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
137195

Powered by Blogger.ba