Bojis li se mraka

Ispucavanje

07.03.2017.

Svi ti rođendani koji ne obilježavaju rođenje...

Kiša...

Imam žuti kišobran i čizme crvene kao u šegrta Hlapića.

Kiša...

Navukla sam to na sebe i bila sam raspoložena. Na vratima me je dočekala majka: Nećeš valjda takva vani?

Hoću!

Kiša...

Stajala sam na trotuaru pored bare veličine Atlantika, a majmuni su jedan za drugim ko iz inata preko vode gasali. Žuti kišobran sam vrtila da sačuvam crvene čizme. Kao u filmu.

Kiša...

Raspoloženje se ne kvari. Šta daješ to primaš. Nasmijala mi se slučajna prolaznica, nasmijala mi se teta u granapu, nasmijao mi se neki dedo sa kesama u rukama, neki je pas hodao zamnom dobrih 500 metara...

Kiša...

Zaustavila sam taksi. Ispričala se sa taksistom kao da se znamo dvadeset godina. Inače, u taksiju neraspoloženo šutim.

Kiša...

Na izlazu s posla popravim šminku. Nikad to ne radim. Izašla sam u starom dijelu grada i odlučila prošetati. Tako sama, po kiši, pogledati šta ima u izlozima... Kupim dva karmina u DM-u i parfem...

- Hoćete li da vam zapakujem poklon? - pita prodavačica...

- Ko kaže da je poklon? - odgovaram, zaboravljajući da je sutra 8. mart .

Kiša...

Peti dan mjeseca marta slavim kao drugi rođendan. Godišnjica stradanja i ponovnog rađanja. Godišnjica umalo uništenog neuništivog duha. Inače ne, ali početkom marta se sjećam, pa odlučim da živim... onako, kao da sutra ne postoji...

Kiša...

Neka pada, na mnogo šta uticati mogu, ali na vremensku prognozu nikako...

Bojis li se mraka


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
159731

Powered by Blogger.ba