Otvorim ovaj prostor za pisanje bloga sa namjerom da napišem neku drugu nebulozu, i onda me je u tome zaustavio ovaj broj iznad. Moj blog teži 200 postova. Wow! Težio bi on i više da nisam izbrisala puno puno postova iz prošlosti. Sad mi je žao što sam ih brisala. Zvučali su mi djetinjasto, ali sam vremenom skontala da su bili mnogo pametniji nego ovi koje pišem u posljednje vrijeme. Ljudi vremenom postaju pametniji, a ja sve više imam osjećaj da kod mene taj proces teče obrnutim redoslijedom. Ja se vremenom proglupljujem.
Hajd sad da više ne pišem postove od tri rečenice kao u proteklih nekoliko dana, proširujem post sa onim što sam htjela pisati dok nisam vidjela kliko sam postova do sada objavila.
Eh, u dvjestotom postu ću pisati o jednom mom drugu. Napravili smo mali sporazum. Ako do svoje 27 godine ne nađem nikog boljeg, udat ću se za njega. To isto vrijedi i za njega. On možda misli da se ja šalim i vjerovatno ja trenutno mislim da se on šali. Kad bolje razmislim, ni ne treba mi niko bolji od njega. Da li njemu treba neko bolji od mene? To ne znam. Samo znam da je on trenutno jedina osoba koja me trpi bez obzira na sve. Ali otom potom, imam još 7 godina vremena do tad :p
Boli me stomak. Al ono pravo. Morat ću naći neku bolju podlogu za ovaj "lagani" laptom. Nema više postova u ležećem položaju.
Do čitanja. Bit će valjda uskoro i 201 post. Možda čak i pametniji 🙂
Cestitamo dvestotici…i nek samo ostanu ovakvi postovi ja se ne zalim 🙂
dddduuuuuuuuuuuuuugo me nije ovdje bilo i stidim se:( :)al ev navratih
hev a najs dej:D
za kojih 7 godina
tada cemo valjda saznati sta bi sa drugom :))
Španska serija, jo te kero mućo i tako te bljuvotine….čuj ako ne nađem nekog boljeg do 27, udat ću se za druga….vala bila si u pravu što se tiče ovog uvodnog dijela posta.
hahah, tako sam se ja u srednjoj nekad, ili u osnovnoj, ne sjećam se, dogovarala s najboljim prijateljem. nisam to ni tad mislila, a sad pogotovo :D. promijenit ćeš se do tada. i naći nekoga, ne brini :).
ne idem ja nigdje, btw :D…
Kao prvo – čestitam na toliko postova. Bravo!
I ne briši ubuduće… Djetinjasto ili ne, uvijek je lijepo sjetiti se nekih prijašnjih događaja i razmišljanja.
A što se tiče tog frenda, mislim da je to baš pametna i slatka ideja, bilo to samo šala ili ne. Ja bih isto voljela imati tu neku sigurnost da ću na kraju ipak završiti s nekim, bez obzira na sve.
Pozz
(spo)razum vam je za desetku:)