Roštilj na snijegu na planini dimi kao da smo umjesto ćumura naložili duhove. U gradu je nebo bilo boje mokrih novina. Noć je pala. Ne spavam jer mi je hladno, vruće, hladno… krevet je tvrd, mekan, tvrd… nije ni do temperature ni do kreveta. Kad mi se spava, mogu zaspati pothlađena na asfaltu. Kiša pada. Ni ona ne uspavljuje. Komšije ispod mene imaju, kako da se izrazim, zdrave odnose. Pomalo bučne. Al, neka…
Miris rata u zraku. Nadam se… negdje tamo daleko…
Kad će treće džemre? Ono u zemlju što udara…
