Bojis li se mraka

Ispucavanje

21.01.2019.

Kupujem majstora!

- Dobar dan, treba mi frižider i šporet, cijene za nas ljude sa prosječnim mjesečnim primanjima?
- Ugradbene ili samostojeće?
- Aaa samostojeće, da budu samoodlazeće kada crknu!
- :/

Al jesmo prije 15 godina bili cool kada smo napravili tu kuhinju po mjeri u doba dok još niko nije pravio kuhinje po mjeri. Pile se peče u rerni lijevo, a krompir kuha na ploči desno. Frižider sa vratima boje ostalih ormarića. Onda, jel, crkne rerna. Izvalili pola tog lijevog. Pa crkne ploča. Pa izvalili pola tog desnog. Pa iscurio i frižider. Jebeš boju ormarića, daj šta daš. Od ugradbene kuhinje nakon 15 godina ostadoše samoviseći ormarići gore, poneki je još imao ručku.

I ono došlo meni sad u kuću da mi prodaje maglu. Baaa, lijepi pločice, otići ću u Fis kupit kuhinju za 400 KM. Nekvalitetno? Pa kad probadne, opet ću otići u Fis i kupiti kuhinju za 400 KM. Opet ne izađe to 3500 koliko cijeniš. Dakle, frižider i šporet će sami stajati... Kaljeno staklo sa led svjetlima? Maaa lijepi pločice. Kaže kolegica da je platila po 25 KM svaku rupu za utičnice što su joj rezali na tom staklu. Ako mene pita, ja bih produžni iz Robota od 3 marke provukla i voz.

Ovih dana bi mi najisplativije bilo kupiti majstora. Tražila na Piku, al nema.

Taman ispratila majstore. Tortu napravila kad su izašli. Da proslavim. Ispekla je u samostojećoj Beko rerni cijene za nas ljude sa prosječnim mjesečnim primanjima. Taman ljudi izašli. Začepi mi se WC šolja. Kaže mama zovi one 24 sata dostupne majstore. Jok bona, odoh pitat google. Kaže google sipajte deterdžent za suđe i preko kantu vruće vode. Probam. Ne ide. Drugi savjet kaže sipajte coca colu. Ulijem ja i to. Odstoji to pola sata po uputama sa googla. Povučem vodu. U piiiičkuu materinu, iscuriše i coca cola i deterdžent za suđe i sva pizda materina koja je uzrokovala začepljenje.

Došao je 24 sata majstor.

Očepio šolju za 5 minuta. Naredna 3 sata sam ribala coca-colu sa pločica.






03.12.2018.

Genetika

Izašao je taj novi film imena "Birthmark". Naučnici usvoje tri bebe... Djevojčicu poglupih roditelja i dva sina - jednog nasilnih roditelja i jednog roditelja naučnika. Djevojčicu odgajaju da bude naučnik, sina nasilnih roditelja da pude pacifista, a dječaka naučnika da bude umjetnik. Htjeli su da dokažu da ništa ne nasljeđujemo, već učimo. Na kraju nisu dokazali ništa, ni prvo ni drugo, a ono što nisu znali jeste da je treća strana njih proučavala koliko su daleko spremni otići u dokazivanju svoje teorije.

Nakon filma kafa sa dvije drugarice iz djetinjstva. Drugarice od malih nogu.

Jedna je iz čiste patrijahalne obitelji. Dva brata, otac, majka... Otac je zarađivao i bio glava kuće. Majka kućanica. Braća su naslijedila dio kuće. Od nje se očekivalo da će se udati i otići. Ocjene u školi im nisu bile toliko bitne. Vannastavne aktivnosti su bile gubljenje vremena. Fakultet? Šta će ti to? Muško treba da se brine za ostalo.

Druga je odrasla uz majku koja je mnogo obrazovanija i više je zarađivala od oca. Od nje se očekivalo više nego od njenog brata. Muško ko muško, nije ofirno uzeti krampu. Ali ona... Škola je bila jedina stvar koja bi ju odvukla do zvijezda. Četvorke nisu dolazile u obzir.

Prva je završila medicinu. Ima dobar posao, dobru platu i još se nije udala. Čini mi se da i ne namjerava. Kupila je sebi stan, vrhunski ga opremila i živi zahvaljujući svom mozgu i vlastitoj prizemnosti.

Druga se udala sa 18, ima troje djece i posao u granapu.

Roditelji izborom nisu zadovoljni u oba slučaja.

Ja nisam naučnik, ali kontam - da li baš svi namjenski krenemo putem kontra željama svojih roditelja?
11.11.2018.

30te...

- Tridesete nisu uopšte tako loše koliko sam mislila da jesu...

- Jedini je problem što počinjem zaostajati u tehnološkom smislu. Uđem u banku, baba mi pokazuje gdje da tačkskrinam da dobijem broj, jer nema više reda za čekanje. Završi teta račun, kaže potpišite se, a ja jadna tražim papir. Opet mi baba objašnjava da šarnem digitalnom olovkom na digitalni tačskrin kurac. Digitalna sam ba, imam ajfon od 100 i nešta giga... i tri aplikacije na njemu. Ono, fon, mesidž i mejl... voz... I da, kameru. Da slikam napisano što ne mogu zapamtiti. Rijetko se selfijam i još ređe tagujem po kul mjestima. Ono, kog koga kurac boli đe sam? Tu sam gdje jesam...

- A da uđem u banku moram se dobro naspavati. Već cirka tri puta umalo ne izađoh sa kreditom. Ne što mi treba kredit, nego zato što su mi već negdje odobrili neki nepostojeći kredit kojeg nikad tražila nisam. Pa ono... tri džezve kafe i dobro gledam šta potpisujem.

- I dok se ljudi kuće unutar 3 sobe uglavljene u jedva 50 kvadrata novogradnje, ja sam odlučila sebi napraviti prostor. Cijelo ljeto rušim zidove po stanu. Najzad sve što sam htjela srušiti je srušeno. Spojila sam dnevni boravak sa trpezarijom i kuhinjom, zid od špajze napola prekratila i pretvaram ga polako u šank. Napravim jednu oggrooomu prostoriju i odjednom se tako lako krećem. Balkon davno pretvoren u još jednu prostoriju ponovo pretvorim u balkon i dodatno ga proširim. Kauč mi je na sredini sobe, a fotelje pribijene uz zid. Nemam više modrice po cjevanicama od kako sam izbacila stolić koji me je svako jutro nakostriješeno dočekivao u sredini. Ba prooostor. American style. Rekla sam svima kome se nesviđa neka ne ulazi. Meni se sviđa.

- Počeli su me ozbiljno vrijeđati kafići u kojima se ne služi alkohol. Baš mi onako inteligenciju vrijeđaju. Udaraju na moje prozapadnjačke vrijednosti. Nije da bih baš sad nešto naručila alkoholno, al ba, bjaažii mi s očiju.
09.10.2018.

Opšti/opći izbori 2018

- Prvo razmišljam neću ni izaći na izbore. Ko im jebe mater. Pa mi bi glupo. Do biračkog mjesta 78 stepenica ili kosi lift koji ne radi. Stojim, gledam u labirint od stepenica. Rekoh sebi, odoh prekrižiti papiriće. Preživim 78 stepenica. Uložen silni napor da poništavam papiriće? Zaokružim Falatara. Ne zato što mi se sviđa, nego zato što mi se od ponuđenih imena najmanje nesviđa.

- Željko Komšić? On je dobio moj prvi glas od svih mojih prvih glasova. Tek napunila 18. godina. I baš te godine izbori. A on bio cool. Hodao u starkama i ofucanim farmerkama, svirao gitaru, vozao Alfu iz ranih devedesetih, imao tu neku gradsku lingvu i izlazio sa rajom na proteste kada su onomad bili nakon smrti Denisa Mrnjavca. Bi mi simpatičan predjednik koji protestuje protiv države koju sam vodi. Nekako, to je ta furka koja je i moja furka. I onda... jel, stopio se čovjek sa ostalim glavama. Više ga ne razlikuješ od ostalih laprdaša.

- Dodik je onomad nazvao Sarajevo Teheranom. Sada doslovno možemo reći došlo krme u Teheran. Već zamišljam Generalnu skupštinu UN-a u Njujorku i njega kako psuje i prijeti novinaru Njujork Tajmsa. Ček, ček, ček... na crnoj je listi američkoj, neće on ni vidjeti Generalne skupštine...

- Džaferović? Ajd, nit smrdi nit miriše.

- Nas 3,5 posto možemo na kafu sa Falatarom. Ako ništa, sad mogu mirne duše naredne četiri godine troncati kako mi ništa ne valjda. Ono ko, pokušala sam nešto promijeniti, ali neeideee...
03.09.2018.

Međugranična saradnja i promovisanje bratstva i jedinstva

Ono kada potplatiš drota MUP-a Republike Srpske... hrvatskim KUNAMA!!!!!!!!!!

30.08.2018.

White lie ili u prevodu: Kako je Žućo otišao u Njemačku

Bio je u tom malom primorskom selu jedan pas. Malog rasta. Velikih šapa. Žute dlake. Nije bio vlasnički, nego tako... svačiji. Lokalno stanovništvo ga je većinom tjeralo, a strancima je bio interesantan. Stranci ko stranci. Simpatično im kad lokalno pseto spava na peškirima dok se cvare na suncu. I jedna ta lokalna stanovnica. Moja rodica. Joj kako ga je voljela. Hranila ga skupom psećom hranom kojom je hranila i svoje pseto. Četkala ga ponekad. Puštala ga u dvorište kada upeče podnevno sunce.

Tako jedan dan neki turisti nekog već njemačkog govornog područja htjedoše da se slikaju sa Žućom. Zamoliše me da bacim jedan blic, ali im aparat osta bez baterije. I ja izvadim svoj telefon, tipnem par puta "slikaj", pošaljem im slike mailom. Ostadoše mi u telefonu slike Žuće sa pjegavim turistima.

Par dana nakon toga Žuću udari auto. Seoski veterinar je samo utvrdio smrt. Svi smo tužni, ali šta reći mojoj rodici. Da li joj reći... Kako i zašto... rekoh da je Žućo sa turistima otišao u Njemačku. Udomili ga. I sliku imam. Eno mi se E-mailom javili...

Slika Žuće sa pjegavim turistima koji su prema mojim procjenama pričali Njemački datira iz davne 2012. godine. Svake godine me je rodica pitala imam li informacija o Žući i sam svake godine ko iz topa govorila da imam provjerene informacije da je sretan. Izmislim i da je u Berlinu i da mu je sigurno bolje tamo nego u malom primorskom selu gdje ga je lokalno stanovništvo većinom tjeralo i gdje je turstima spavao na peškirima dok su se cvarili na suncu.

Nakon dvije godine stanke, jučer je opet došao na temu Žućo. Moja priča je bila toliko solidno ispričana da je i seoski veterinar zaboravio da je proglasio smrt i živi u ubjeđenju da je Žućo u Njemačkoj.

Ako mene pitate... Žućo će zauvijek ostati u Njemačkoj!


21.08.2018.

...

Jutro je svanulo. Sunčano. Popili smo kafu, pojeli sendvič i prekinuo nas je blic aparata. Nasmijani u kafiću i sve je uredu. Jutro kao i svako drugo.
Poslijepodne je . Posjekli smo grančice da drvo prodiše. Planirali smo to danima. Poslijepodne, kao i svako drugo.
Veče je. Loša vijest. Bolnica. Nije dobro.

Kraj je avgusta. Ljeto je na izmaku.

Još jedna smrt bez najave. Još jedna na kraju dana. Dana koji je ujutro i poslijepodne izgledao kao i svaki drugi.

Ugašen je još jedan dio mene...

Drugi ove godine... Drugi ovog ljeta...
18.08.2018.

Ne haluciniram...

Djevojčice... na ulici.... IGRAJU GUME!!!!

27.07.2018.

Astrologija

Pričam danas sa astrologom. Slučajno. Pričam. I spomene on, slučajno, da je večeras pomračenje punog krvavog mjeseca, najdužeg do sada. Mjesec je vodilja Raka, a večeras je pomrčina pod uticajem ratobornog Marsa i djelimično Saturna koji udara direktno na emocije. Mjesec je vodilja Raka, dakle mene. Večeras me vodi ovaj pomračeni, a krvavi. Nije baš direktno rekao astrolog, al napomenu, slučajno, da sam najebala.

Ne vjerujem u astrologiju. Ipak, danas sam bez obzira na astrologa hodala kao tempirana bomba, nadajući se da neću eksplodirati nekome u lice. Hodala sam i više nego normalnim danima nervirali su me usputni prolaznici, saobraćajna gužba, kolege i prijatelji. Pokušala sam otjerati psa koji mi je lajao pod prozorom, dok sam se suzdržala da ne polijem kantu vode na glavu ženturači koja je pokušavala smiriti dijete koje je proizvodilo sasvim normalne dječije zvuke i mnogo manje iritiralo nego matera koja je skontala da su djetetovi zvukovi mnogo više iritantni od tih njenih krikova. Djeca su super, ženturače nisu. Onda shvatih, ponašam se cijeli dan kao kakva ženturača.

Večer je i počela je pomrčina krvavog mjeseca, najdužeg do sada. Mjesec je vodilja Raka, a večeras je pomrčina pod uticajem ratobornog Marsa i djelimočno Saturna koji udara direktno na emocije. Mjesec je vodilja Raka, dakle mene. Vodi me ovaj pomračeni i krvavi.

Ne vjerujem u astrologiju. Danas sam bez obzira na astrologa hodala kao tempirana bomba. Dobila sam. Biće da je do toga...
17.07.2018.

Nastavak posta ispod ovog posta...

Vadim nove lične dokumente. Pošta na Obali. Gužva, vrućina, domaći i dijaspora. Na jednom šalteru se uzima uplatnica, na drugom plaća, na trećem predaje... Čekam u redu da kupim uplatnicu. Pored mene neka bakica i trudnica. Šta ću, puštam ispred sebe i bakicu i trudnicu. Logično je. Ni pet ni šest, prilazi djevojče od cirka dvadeset ljeta. Hop ispred svih, progura se, pokupi uplatnicu, nestade. Ostadosmo u čudu, ali šutimo. Plaćamo, opet puštam bakicu i puštam trudnicu. Logično je. Isto ono djevojče, jedva dvadeset ljeta. Hop ispred svih. Uplati. Ode. Predajemo za dokumente, već su ispred mene i bakica i trudnica. A ono djevojče od jedva dvadeset ljeta hop, ispred svih. Bakica se pored nekulturnog djevojčeta na mene izdera:

" Sama ćeš biti kriva ako ti ova tuka jednog dana postane šef! Sama ćeš biti kriva ako ovaj način pristupa šalterima sutra postane pravilo!"

I umjesto na djevojče od jedva dvadeset ljeta, ja cijeli dan troncam majci što me krivo odgoji.

Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 01/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
220206

Powered by Blogger.ba