Bojis li se mraka

16.05.2021.

Otišli na sreću, a sreća se osmijehnula... sreća u obliku nekih divnih ljudi!

Umalo u Zvorniku da ostavim srce. Malo prije Zvornika. Autobus pretiče neki kamion i ne staje. Samo vidim gromadu ispred sebe. Umjesto on da se vrati, ja manevar i u makazice između njih. Prošla ne okrznuta. Umrla sam zvanično 10 minuta poslije pred Karakajem. Oživio me je Mićo Bradina kod Šabca. Lik je super. Prima od dinara, eura, do jena, moguće i onih para iz monopola. Ima svoju kursnu listu. To kad zakuha kafu, prođu sve nuspojave i vakcine i budala u saobraćaju. Posljednju osobu krvnog srodstva smo čipovali danas. Vakcina Mejd in Čajna, pročulo se da ima najblaže nuspojave. Osim, naravno, ako nisi u mom krvnom srodstvu. Tada za sat čekaj tornado. Makar bio Mejd in Čajna tornado. Znala sam da bi vakcina nekog mogla ubiti, ali nisam znala da bi to moglo biti na putu do nje... Kome ćemo mi čipovani pripasti sad kad se razvedu Bil i Melinda. Hoćel biti fer brakorazvodna parnica? Pola nas jednom, pola drugom...

Objavio/la romanoff u 00:28, 1 komentar(a), print, #

13.05.2021.

1210 post na bloggeru

- Otkad nisam čula riječ "đevrek". Kamoli ga jela...

Danas jesam! I čula riječ. I jela!

Objavio/la romanoff u 22:25, 0 komentar(a), print, #

12.05.2021.

Proces genetske modifikacije

Loading... loading... loading...

Lijen čip za lijene ljude.

Fajzerovanje mi je dodijelilo slobodan dan na poslu. Da ne dolazim sa nuspojavama...

... a meni ništa!

Jučer je par sati nakon bockanja nešto prozujalo kroz mene. Bol u ruci. Bol u glavi, ali nekako u pola glave. S lijeva. Pravolinijski. Neka temperaturica i njanjavost. Došla kući, sve ok. Pitaju me imam li temperaturu. Rekoh da nemam. Bila sam ubijeđena u to! Mater mi reče da osjeća vrelinu dok sjedi pored mene. Izmjerim je informativno. 38 sa nešto. Ali, čudnih 38 sa nešto. Nit groznice, nit slabosti, nit ičega što u normalnim okolnostima dolazi u paketu sa temperaturom. Nekakva bezosjećajna temperatura. Ko da je nema! Dali su mi Paracetamol, al ga nisam popila. Kontam, draga krvna zrnca, borite se pi***! Naučite kako pojesti beštiju! Jači smo!

Jutros ništa!

Ostali su tek danas prijavili gore pomenuto. Moja valjda brža konekcija!

Cijeli dan sve četiri u zraku. Horizontala! Preporuka bockatora je da izbjegavam veću fizičku aktivnost narednih deset dana! Nije problem brate!

Komentari okoline na moju odluku da se vakcinišem su hit! Ali, hit! Mislim, stvarno hit!

Objavio/la romanoff u 23:11, 9 komentar(a), print, #

11.05.2021.

Ako uz državni dobijemo i kovid pasoš, jel to znači da ćemo imati dvojno državljanstvo?

Dobila termin za čipovanje. Uhvatila me panika. Ne zbog vakcine, nego zbog šest sati puta tamo i šest sati puta nazad u jednom danu sa shandrenim koljenom. Ispostavilo se da mi je mnogo veći problem bio što mi se sve vrijeme puta piškilo. I spavalo!

Dan prije oko mene go epidemiolog. Uzmi američku, ona je spejs šatl naspram ostalih. Uzmi rusa, od njeg još niko nije crko. Uzmi kinesku, jer ko je napravio virus, sigurno zna i kako da ga ukine.

Nakon brojnih pročitanih tekstova i istraživanja, medijskih bajki i pripovijetki, zaključak o izboru vakcine donijela sam mudro. Izabrala sam onu za čije primanje je bio najmanji red i koja mi je fizički bila najbliža.

Fajzer-Biontek

U našem narodu poznatija pod nazivom Rajfajzen.

Da se ne lažemo, na isti način bih birala i AstraZeneku. De me bodi da idem na kafu. Lijep beogradski dan. Nisam bila dvije godine na Kalemegdanu.

Našla sam se sa rođacima i sjeli smo u baštu. Natjerali me na cijeđenu narandžu od koje mi se šest sati puta nazad opet piškilo. Sve sam to stigla dok je dio ekipe čekao na red za Kineza ko da Huawei dijele uz vakcinu.

Imam neki osjećaj da se sad ljudi istiha nadaju da ću da crknem, čisto da imaju izgovor da ostanu na margini borbe za slobodni svijet, dok su najjači i najbogatiji pali na tu tešku svjetsku urotu. Za sada me samo malo boli ruka i nekakva sam njanjava i umorna. Od vakcine ruka. Ovo drugo možda i od puta.

Znaću narednih dana. Ako crknem neću znati. Ako ne crknem, prvog juna dobijam password za čip u neki, možda, malo slobodniji svijet...

Objavio/la romanoff u 23:25, 2 komentar(a), print, #

09.05.2021.

Bandersnatch

- Ugradiće ti čip!

- Cool, moderno!

- Promijeniće ti genetski kod!

- Super, da malo promijenim, ovaj mi je već dosadio!

- A ugrušci?

- A cigle sa zgrada što padaju?

Kad me neko pita: koju ćeš vakcinu? osjećam se kao u onoj epizodi serije Black mirror bandersnatch! Ko je gledao, zna o čemu pričam. Lafo nešto biramo, a svakako je već odabrano. What the fuck is Netflix? Neko iz budućnosti me kontroliše!

U glavi mi je i ona Kolinova terorija o igrici Pacmen. Kad kaže da je cijela igrica metafora. Da Pacman misli da ima svu slobodu, a zarobljen je u labirintu, u sistemu. Cijeli život ga proganjaju demoni koji su vjerovatno samo u njegovoj glavi i svaki put kad pomisli da je došao do kraja labirinta, pojavi se na drugoj strani. Kolin je dodao da ljudi misle da je to sretna igrica, a to je zabravo najveća svjetska noćna mora.

No, hoću van iz noćne more! Uz čip, sa izmijenjenim genetskim kodom i možda ugruškom.

Ako crknem, pišaj ga. Bili ste mi dragi!

Objavio/la romanoff u 23:37, 2 komentar(a), print, #

08.05.2021.

Osjećaji ljudski

Napila se sinoć nakon dva mjeseca. Ali onako fino. U kafani! Jutros (cirka 13h) skontam da nisam sinoć zaključala vrata. Nigdje mobitela. Pomislih na tren da sam ga negdje ostavila. Izgubila. Nažalost, nisam. Bio je u torbi.

Hej, al stvarno sam osjetila neko olakšanje uz pomisao da više nemam telefon! Ono kao, oslobodila se neke teške brige!

Šta će mi uopšte?

Objavio/la romanoff u 17:05, 1 komentar(a), print, #

07.05.2021.

Burnout

U duši mi blinka battery low. Još najmanje dvije sedmice do punjača. Fizički sam ok. Psiha kad ostane bez snage, sklona je ranjavanju. Tada dopuštam glupostima da me nokautiraju. Mozak vrti sve ono što sam trebala uraditi, a nisam. I ono što bih trebala uraditi, a neću. Prezent ni ne spominjem. Tu sam sigurna da je linija ravna. Svugdje, osim iznutra.

Ovaj proljetni južni vjetar podsjeća na duge splitske noći. Čekam kad ću opet vidjeti u luci male barke.

Narednu sam sedmicu rezervisala za civilizacijske odluke.

Cijeli dan dramim kako mi se spava. Dođem kući, kapci se ne žele spustiti!

Objavio/la romanoff u 00:55, 1 komentar(a), print, #

04.05.2021.

Sve što me je ujelo sama sam hranila

Dva dana mi se nenormalno spava. Legnem rano. Ustanem kad moram. Iskoristim svaki sat pauze da odrijemam. Pola devet je i razmišljam kako bi bilo pametno još se malo natjerati na budno stanje, jer ako se složim u horizontalu probudiću se sutra u podne.

Druga stvar koja mi se intenzivno već dva dana dešava je nepodnošljiva lakoća ignorisanja obaveza. Kao, ako dovoljno dugo nešto ne uradim, možda će se riješiti samo. Ili kao, možda se i ne mora riješiti. Možda sutra. Možda prekosutra... inače to ne radim nikad. Volim sve namah, da se ne peglam kasnije.

Treći je problem što se nakupilo jedno desetak poruka. Jedno petnaestak mailova. Gledam cifre, mozak ih ne percipira kao nešto što postoji. Ako ih otvorim, moraću odgovarati, a to mi je mrsko. U ovaj zbir ne ulaze neki bliski ljudi, nego neki koji nešto, naravno, od mene hoće. Zvoni telefon u ruci, ne javljam se, samo se nerviram što mi oduzima vrijeme na zvonjenje.

Četvrto... koji sam klinac danas dobila... poranilo brat bratu deset dana...

Objavio/la romanoff u 20:40, 2 komentar(a), print, #

03.05.2021.

...

Nisam još nikad ostavila otvorene komentare za goste. Nemojte me razočarati!

Objavio/la romanoff u 22:01, 20 komentar(a), print, #

02.05.2021.

Prvi maj bez roštilja. Drugi maj bez roštilja. Treći maj... ma sve je moguće

Ako je mjera za kvalitetu dana broj pregledanih jutjub gluposti u jedinici vremena, onda je ovo bio jedan izrazito kvalitetan dan!

Za jučer je Nedim Sladić najavio lijep i sunčan dan. Ostavih otvorena balkonska vrata i izađoh iz kuće. Vratila sam se predveče u kuću punu behara. Vjetar nanio sa divlje trešnje. Cijela soba u bijelim cvjetićima.

Uzela sam usisivač. Ali, odustala... gledala sam kako je lijepo. Šta me briga? Odlučila sam spavati okružena cvjetićima, razmišljajući kako bi neko platio takvu dekoraciju. Meni je priroda dala džaba.

Jutros se budim. Usisivač spreman. Ali, još nisam usisisala...

Neka još malo!

Maj je mjesec kada se može kratkih rukava hodati po planinskom snijegu. To ću sutra!

Objavio/la romanoff u 20:46, 1 komentar(a), print, #

Stariji postovi

<< 05/2021 >>
ned	pon	uto	sri	cet	pet	sub
						01
02	03	04	05	06	07	08
09	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31