Bojis li se mraka

Ispucavanje

02.12.2016.

Vrlina il mana

Niko mi više ništa i ne savjetuje, jer unaprijed zna da ću po svom.


29.11.2016.

Valjda je i ovom belaju kraj...

Sedmica. U njoj dani. U danu sati. U satu minuti. Hiljadu stvari. Hiljadu obaveza. Nerazumijevanje. Nisam čak ni tražila razumijevanje, pa me nije iznenadilo. Samo sam tražila malo vremena. Nisam ga našla. Nema veze. Stvorila sam ga. Cijena jedne stvari, cijena druge stvari. Ima tih cijena koje nisu u novcu. Nekad ti milioni ne bi mogli pomoći. Podočnjaci plavi ispod očiju kao da sam žrtva nasilja. Blijeda. Čak sam danas bila naspavana. Tri sata sam spavala. U odnosu na prethodne dane može se okarakterisati kao naspavanost.

Dođem po nju. Ona me čeka. Već plače. Mislila je da neću doći. Jutros su joj saopštili da može ići kući. Mada, rekli su joj to i u petak i jučer. Danas su joj rekli da samo mora sačekati mene. Sačekati do poslijepodneva. A bilo je jutro. Ipak sam se pojavila. Rekla joj da mora sačekati još 15 minuta. Samo sa doktorom da popričam. Pidžamu da vratim. Otpusno pismo uzmem. Dovučem auto s parkinga. Petnaest minuta. Kao petnaest godina. Pet za njenog doktora. Čisto da pitam šta dalje...

... kaže doktor: "Sine, kako izgledaš, nemoj molim te ti sljedeća ovdje da završiš!".

Hvala doktore. Kod vas se, ako ništa, čovjek može pošteno naspavati.

27.11.2016.

Smogovci

I sunce, i kiša, i snijeg, i led, pa i magla... sve to nekako...

... al ovaj smog ne volim nikako.

Ako ništa, slike dobro ispadnu, posebno kad dočekate noć sa šejtanom negdje iznad grada. Sjećamo se toga od prošle godine.



27.12. 2015.

Ko more, ko Grdonj. Manje više slično.



Image and video hosting by TinyPic

26.11.2016.

Make a wish...

Trenutno mi je najveća želja da čujem jednu lijepu vijest. Samo jednu. Spremna sam je i platiti.

24.11.2016.

Teški trenuci...

Strašno teški trenuci. Strašno teški.

I onda shvatiš...

... da imaš iskrene prijatelje, brižnu familiju, dobre komšije...

Shvatiš...

... da je ljudima stalo i da se brinu.

Shvatiš...

... koliko neke ljude voliš.

Shvatiš...

... da ih toliko voliš da bi preuzeo njihovu patnju na sebe kad bi postojala ta opcija, samo da ne gledaš njih kako se pate.

Shvatiš...

... da previše vremena trošiš na nebitne stvari, a zapostavljaš bitno.

Shvatiš...

... da neki ljudi jedva čekaju da te vide. Makar na taj jedan sat koji mogu da te gledaju, da ti dotaknu ruku. Da te zagrle.

Shvatiš...

... da jedva čekaš isti taj sat u kojem očekuješ to isto.

Teški trenuci su okidač. U teškim trenucima shvatiš...

... da si sve vrijeme mislio da ljudima koje voliš pružaš sve, a zapravo im nisi pružio ništa.

Jer oni,

oni samo traže to tvoje vrijeme...

... koje im tako sebično nisi dao.

20.11.2016.

No more strpljenja, no no...

Dvolični ljudi su ok ljudi. Ljudi koji slažu tu i tamo su ok ljudi. Ljudi koji žive u laži su ok ljudi. Nekako su takvi. Znaš već to, ni ne očekuješ ništa bolje. Tebi ne štete. Sebi štete. Niko ih ne shvata ozbiljno. Očigledno ni sami sebe ne shvataju ozbiljno.

Al brate ima tih ljudi sa 16 različitih lica. Lažu, a ne znaju da lažu. Ko i ova jedna. Tri verzije jedne priče mi je ispričala u četiri dana. Pa smotani stvore, sračunaj bar u svom mozgu kome ćeš koju verziju ispričati. Ili se drži najinteresantnije. Još što konta da je najpametnija i najbolja osoba koja je ikada hodala planetom Zemljom i sve što je uradila nikad niko na ovom svijetu bolje uradio nije. Pa te i u problem uvuče, jer tvoje riječi prenese na nekih deset različitih načina. Nijedan približan onom što si rekao. Ljudi je definišu kao emocionalnog vampira. Kažu da se nakon razgovora često osjećaju prazno i isprano. Ja ne, ali se teško kontrolišem. Bojim se da ću je jednom nakautirati, pa na sudu završiti...

Kaže mi ova jedna drugarica sa diplomom psihologije da takvim ljudima nekad treba jedan iskreni osmijeh, neka pohvala, podrška... Piše to tako u tim knjigama iz kojih je učila. Imaju nedostatke u životu. Ima smisla. Ima logike. Čak mi na tren bi žao. Kontam, probaću.

I probam.

Kontrola, kontrola, kontrola...

Nisam je nakautirala.

Možda ipak upadnem u neki pravni problem, jer sam je baš stilski poslala u p/&/%/ m/(&/%

18.11.2016.

Ženski kreten

Šta sve ne udomih u posljednje vrijeme. Dva mačića, jednog psa u topli dom u Zenici, drugog psa u kuću sa velikim kaminom na sjeveru Njemačke. Drugarici nađem momka koji radi u Telekomu, drugu nađem djevojku koja ima vlastiti stan, odličnu platu i vikendicu na moru.

Samo samu sebe ne znam udomiti. Sve bih nekog bogatog. Sve bih ja to. Pričam ljudima da bi možda to tako trebalo.

Onda mi priđe lik u najnovijem Audiju. Kravata, cipelice, sako, mobitel mu samo zvoni, neke poslove ugovara...

... i jel...

... odjebem ga...

17.11.2016.

Pos'o, kuća, birtija...

Osjećam se ko tampon.

Gdje god vide rupu, samnom je začepe.

16.11.2016.

16. 11.

Sjećam se koliko sam se ljutila što si stavljala vrećice lavande u ladice, jer nisam voljela taj miris, a ti me ubjeđivala da je lijep. Sjećam se i tog kozijeg mlijeka kojeg si me tjerala da pijem zbog većeg procenta kalcija, a ja ga prosipala pred tvojim očima. Sjećam se da nisi voljela ni crnu ni bijelu boju, jer ih nisi smatrala bojama. Zato su lusteri bili žuti, a radijatori crveni. Sjećam se koliko si voljela gledati u velike travnate poljane, jer si smatrala da je to lijek za oči i dušu. Znala si tako provoditi sate, da ti ne dosadi. Znam da si se bojala grmljavine, pa su se tokom svake oluje iz struje gasili električni uređaji, a na telefon se nije javljalo ako zazvoni. Pa čak ni kasnije, kada su postali bežični. Sjećam se da se nedjeljom obavezno za ručak pravila riba, jer se morala jesti jednom sedmično. Jedino si nas ti prokužila kada smo se kao djeca iskradali da izađemo još malo napolje, misleći da svi spavaju. Kasnije si nas branila, rekla da je dobro da ponekad rizikujemo i da ne mora baš sve u životu ići po pravilima. Ti si kazala da nije problem ako mi nešto u životu ne uspije, da nije problem ako mi nešto u životu ne ide, da ne moram biti savršena da bi voljela sama sebe. Ti si me naučila da ako neko ne želi da se igra samnom, ne moram ni ja da se igram sa njim. Ti si mi kazala da život svakako nije fer i da se ne sekiram previše oko toga. Možda nisam sve uspjela doslovno shvatiti, ali bila si u pravu.

Danas je do tebe potrebno proći pored nekoliko zelenih livada. Kao u inat, na jednoj starinskoj kapiji piše da se prodaje kozije mlijeko. Pored kamena ispod kojeg ležiš, a za koji bi vjerovatno rekla da nema boje, zasađena je lavanda. Čak šta više, miriše zaista fino. U životu rizikujem i često igram bez većih pravila, nisam savršena, ali počinjem voljeti sebe. Ne družim se sa ljudima koji ne žele da se druže samnom. Život zaista nije fer, ali ne sekiram se previše oko toga. Lusteri su još uvijek žuti, a radijatori crveni. Jednom sedmično se jede riba. Možda ne nedjeljom, ali nađe se već neki dan.
Htjela sam ti svašta nešto još reći, ali nisam imala snage.

Sjela sam u tišini i pustila sate da prolaze dok sam gledala u velike travnate poljane. Sa toliko misli u glavi, nisu mi uspjele dosaditi. I tu si bila u pravu. Zaista su lijek za oči i dušu.

15.11.2016.

Sreća pa nisam sujevjerna...

Jutros sam prvo prolila kafu, a onda prosula šećer. Izašla sam iz kuće i posr'o me je golub. Morala sam se vratiti kući da se presvučem. Na putu do kuće sam srela dimnjačara, a komšinica mi je brže-bolje savjetovala da se uhvatim za dugme. Stigla sam na radno mjesto sa žestokim zakašnjenjem i to niko primijetio nije. Cijeli dan me svrbi lijevi dlan.

U jednom trenu sam pogledala na sat i vidjela da je 13:13. Taman dok sam razmišljala ko li misli na mene, zazvonio je telefon...

- Dobar dan, zovemo iz banke. Možete dići kredit od nevjerovatnih 50 000 KM, sa fiksnom kamatnom stopom, bez žiranata, a mi vam dajemo ratu gratis...

Izgovara teta te riječi, ko da mi nudi kilu bombona ili čokoladu. Ko da to nije neki big deal. Samo 50 000. Bezze. Sića.

Zahvalim se ljubazno i spustim slušalicu.

Sljedeći put kad sam pogledala na sat bilo je 15:15. U 15:16 mi je crkao telefon.

Počeo je padati mrak i ja sam krenula kući. Na satu u autu pokazivalo je 16:16. Tad me je zaustavila policija. Ja sva ponosna: zimska oprema - done!; dodatna oprema - done!; pojas - done!

- Niste upalili svjetla!

- 50 KM - goodbye!


Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
122727

Powered by Blogger.ba