Bojis li se mraka

Ispucavanje

26.04.2017.

...

Nevjerovatno je kako ne možeš plakati dok čuješ zvuk lopate i zemlje kako pada. Ne možeš plakati, jer svaka misao nanese zvuk smijeha i svaka pomisao na zajednički provedeno vrijeme u sebi ima neku dozu šale. Nevjerovatno je kako neke ljude ne možeš ni ispratiti, jer konstantno imaš osjećaj da su još tu. Kao da će se svakog trenutka pojaviti. Kao da nije otišao. Neka čudna prisutnost duha još se mota oko ljudi i kao da će svakog trenutka progovoriti: ne beri brigu, svakako će sve biti ok.

I ostala je ta rečenica: sve će biti uredu. I taj savjet:

"Hodaj kuda želiš, polako i sa guštom. Ali nikad ispod zadatog..."

25.04.2017.

...

Ne znam kako to tako i zašto. Jučer je bio tu, smijao se i veselio, pričao viceve i kao superman rješavao sve probleme. Danas ga više, naprosto, nema. Slika na fejzbuku, još uvijek se smije. Kao da je prisutan, kao da će se svakog trena pojaviti... Kako mislite komemoracija?

24.04.2017.

Faze...

Imam neke dvije do tri faze u životu. Nekad me tako spuca faza kada se brinem o svemu i za sve. Sekiram se, nerviram se... U toj fazi obično imam puno energije, pa sam efikasna, brza, pedantna i tačna. Ljudi me vole i ja ih volim. Pomažem, ulijećem, mogu do Marsa i nazad. Ne zato što moram, nego zato što smatram da to tako treba.

Obično je zamijeni ova druga faza. Ispušem kao balon. Pa me zabole za sve i za svakoga. Sve što baš striktno ne moram, neću ni uraditi. Tuđi problemi su tuđi problemi, i što bi mene smarali. Gledam ljude nekim hladnim pogledom, dajem im do znanja da ne smaraju. Ignorišem i najveće probleme, ostavljam da ih rješavaju drugi ili da se naprosto poslože sami. Brzopleta sam i nespretna, lijena da ispravim greške, a lijena i da se pravdam zbog njih. Obično sam u toj fazi rahatile. Ljudi reaguju na tebe tačno onako kako ti reaguješ na okolinu i na njih. Ne može me niko ubijediti u suprotno.

Te su se faze smjenjivale gotovo cijeli moj život. Kako starim, pojavila se i ova neka treća faza. Tu je ona uvijek bila. Od malih nogu je bila. Samo sam filtrirala kome mogu, a kome ne mogu sasuti sve u lice. Razlika je jedino što sad mogu reći svima sve, bez obzira ko je i šta je, šta može da mi uradi i šta će biti sutra. Ne razmišljam više o tome. Samo saspem. Onako više iskreno, manje papanski. Šta me briga!? Još sam veća krila dobila kad sam shvatila da mi, u biti, ne može niko ništa.


E u toj sam fazi!

23.04.2017.

I've got a pocket full of dreams...

Zvala me je prije dvije godine u posjetu. Posjeta je zvučala strašno skupo. Sama viza je nekih 200inešto maraka koja je 50:50 šansa da ćeš je dobiti. Plus karta nekih 2000 KM, plus, plus, plus... Eto, samo to spavanje je džaba. Još da imam godišnjeg odmora više nego što imam. Sve usitnjeno po dvije sedmice da mogu uzeti.

Sad nešto razmišljam. Vrijedi li se uvaliti u kredit samo da deset dana gledam New York? Razmišljam, razmišljam i ne nađem nijedan razlog zašto ne bih...

22.04.2017.

Ubijanje historije...

Velike su razlike kad čitaš knjigu i kad gledaš istu tu knjišku radnju na TV-u. Knjigu, posebno kad je čitaš u nekim mlađim godinama, vizualiziraš po svome, pa te često ekranizirane obrade razočaraju, ubiju to vizualizirano.

Tako je bilo sa Šerlok Holmsom. Bile su te stare knjige na polici. Među njima i nekoliko nastavaka originalnog starinskog Šerloka Holmsa. Stari inspektor, koji je život posvetio ganjanju kriminalaca, pisao izvještaje pod svijećom sa naliv perom, vozio se kočijom...

Bio je jedan inspektor u zgradi u kojoj sam tada stanovala. Čikica u svojim pedesetim godinama života, široka ramena, proćelava kockasta glava, uvijek u kožnoj jakni... Nekako osjećao si se i neugodno i zastrašeno, a sa druge strane sigurno kada prolaziš pored njega. Spuštao nam je bicikla niz haustorske stepenice kad smo bili klinci i unosio kese lokalnim tetama koje su u šlafrocima i sa viklerima u kosi silazile do lokalnog granapa. Slika i prilika drota koji služi zajednici, a ne ko ono jučer što mi se obrati sa: "haj još nešto reci, pa'š vidjeti". Seljadija.

Da, da, da, počeh o Šerlok Holmsu. Da, da, baš kao tog lokalnog drota sam zamišljala Šerloka cijeli život.

Jučer šaltam, tražim šta da gledam i nabodem na ovog modernog Šerloka. Neki mlađahni mršavi plavooki smoto. Tipka na telefonu, provjerava mailove, na TV ekranu neki efekti kao da pročitaš šta piše u poruci. Slika tamo iPhonom mjesto zločina. Digitalizovao se Šerlok iz 1880ineke.

Baš bezveze.

21.04.2017.

Peticija za uvođenje narandžastog svjetla na semaforima i za pješake...

Semafor na Alipašinom polju napravljen je za Usaina Bolta. To što imate medalju sa krosa iz petog osnovne sa trke na 1000 metara na hipodromu na Ilidži, ne vrijedi. Upali se zeleno, pa vas dočeka crveno gdje su tramvajske šine, a na trećem semaforu do destinacije zvane druga strana ceste još je zeleno. Dakle, preći normalno ne možete ni u kojem smislu. U Sarajevu je na tenderu za postavljanje i održavanje semafora prošla firma STEP. Toj je firmi jedini posao ODRŽAVATI SEMAFORE. I oni to održati ne mogu. Hem što shandre zeleni val, hem što na više od pola pješačkih prelaza cestu NE MOŽETE preći u jednom komadu. Nego, na kredit, mic po mic.

I danas pretrčavam tu cestu na Alipašinom. Trčeći sam umalo stigla sve. Do željene destinace zvane druga strana ceste su mi još dvije cijele trake trebale kada se upalilo crveno. Tad me zaustaviše ovi organi reda.

I ličnu im ne dam. Al stvarno ne dam! Nabrojim fino sve. Četri puta su mi pokušali skinuti felge sa auta, jednom su mi probušili gume, stan su mi obili 3 puta, novčanik mi je ukraden jednom, dok su mi osamdesetogodišnjoj članici porodice otrgli torbu iz ruke tako da je pala i sva se polomila. Ostavili je, jel, na cesti, tako da leži. Svaki put sam zvala organe reda. Ali, svaki put. Dođu, otvore tekicu, uzmu olovkicu, zapišu. Pošalju saopštenje, čak ga objave na svojoj internet stranici, tvrdeći svaki copy/paste put da TRAGAJU ZA POČINIOCEM. Jednom sam im našla POČINIOCA. Eno ga još hoda okolo. Ja sam svaki put morala plaćati nove dokumente, nove gume, nove stvari iznesene iz stana.

I zato ličnu ne dam. Jer sam cestu pretrčavala na ZELENO za pješake i jer fakin firma STEP te semafore NE ZNA ugajguliti tako da se cesta može cijela preći na ZELENO.

Šlag na kraju, kaže organ reda: "haj još nešto reci, pa ćeš vidjeti!"

Majmune majmunski kad te mater nije odgojila, ja ću! Ako neko ima ličnu, onda je punoljetan. Ako je punoljetan, onda mu se ne obraća sa TI. Nemaš 2 posto prava da se nekome obraćaš sa TI. Nije kulturno, nije pristojno, u uniformi si, predstavljaš tu svoju policijsku upravu, predstavljaš ovaj grad, služiš meni i ja te plaćam. Dakle, meni se ne možeš obraćati sa TI!

I rekla sam mu to. Poslala sam mailove i jebenom STEP-u i MUP-u. Štata pa mi na kraju ne napisa kaznu. Baš sam u modu za ispravljanjem krive Drine.

18.04.2017.

Danas...

- Fkt snijeg. Najavili, ali nisam vjerovala. Snijeg? Rekli su sinoć da stiže neka ciklona ravno iz Rusije nama. Ne naglasiše dal ju je Putin potpis'o. Ako se utvrdi da jest, eto nam opet političke krize na državnom nivou.

- Ove zimske gume samo radi avgusta ne treba ni mijenjati, right?

- Majka je majka, bez obzira koliko ti je godina u dupetu. Jutros izlazim u gluha doba, ona spava, ušećerila, hrčeee, rihtere izmjeriti možeš koliko se zahrkala... I tako, ja izlazim, a ona se iz sna dere: neeeeććeeeš vaaaaljdaaa kožnuuu jaaaknu, naahladićeš se! I čizme obuci, neeemooj seee meni kaasnije žaaaliti naaa jaaajnike! ... ... i nastavi da hrče.

- Ono skontalo da nije frka što su skoro svi na bolovanju. Što bi bila frka kad ih mogu JA sve zamijeniti. Ovih dana se osjećam ko tampon. Đe god rupu vide, samnom je začepe.

- Otišla nešto na Sokolac danas. Vratilo se gradsko dijete sa slatkišima... kajmakom, sirom, joRgutom...

17.04.2017.

A i ne bih godinu ponovo počinjala...

Sinoć mi je čestitala BOŽIĆ!

Odgovorim samo sa: Hvala puno...

Jebeš ga, kada nadređeni kaže da je BOŽIĆ, onda je BOŽIĆ!

16.04.2017.

Neke misli...

- Sreća pa ovaj emergency call kod nas ne radi. Da radi svakodnevno bi mi pred zgradu nešto sa rotacijom dolazilo, jal hitna, jal vatrogasci, jal policajci, jal bi helikopter Oružanih snaga BiH digli u zrak, jer ne bi mogli odgonetnuti šta se dešava. Jah, za sve zaštita, otisak prsta, šestoznamenkasta šifra za gdje god da kreneš ući, al ovaj 112 broj... e njega zovem kako god telefon po ruci i po džepu krenem da valjam. Jebo ga tač skrin il' što bi moja baba rekla: telefon na umakanje. Svaki put umočim 112.

- Sinoć me odvedoše u kafanu. Ono, na cajke. Ne na tamburaše! Cajke! Miki, Kiki, Jana, Stoja... Dobro sam se prilagodila, jesam majkemi. Nego, gledam oko sebe djevojke, gledam i skontam da nemam dovoljan obim sisa za takve evente. Biti roker je lako, samo ti treba duga kosa. Lako je slušati hip hop, samo navučeš široke tole. Lako je slušati ove neke Kety Perry, ne treba ti brate ništa. Ali cajke... eee za to ti trebaju sise!

- Bubuljice nisam imala u pubertetu. Tu i tamo pokoja, ali ko da i nije. Jutros se sva probudim izbubuljičana. Možda sam tek sad ušla u pubertet. Možda još ima nade da mi porastu sise!

- Razmišljam da se farbam u plavo. Nisam se nikad prije farbala, ako izumemo fazu "prvog" puberteta kada sam imala neke pink pramenove i fazu sa prva dva pramena kose plava. Stvarno se nikad nisam farbala ono fully'n'completly. I sad bih plavo... maj ou maj...

15.04.2017.

Inovacije

Genijalni izumi se prodaju na ovom internetu. Al stvarno genijalni. Prvo je bila ona mašinica koja kao pravi špagete od povrća... Špagete od mrkve, špagete od krastavaca, špagete od tikvica... Ja nisam ljubitelj nekuhanog povrća, al et, dobro je za narezati za supe. Onda je došao motač sarmi. Maajke mi, mašinica kojom se motaju sarme. Heej, mašina za motanje sarmi. I sad zadnja genijalna stvar na koju naletim je led svjetlo za WC šolju.


Image and video hosting by TinyPic


Geeenijalno!


Stariji postovi

Bojis li se mraka
<< 04/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


PAŽNJA
Postovi na ovom blogu mogu sadržavati scene seksualnog dijaloga ili nasilnog ponašanja, pa se preporučuje roditeljska pažnja ako su u pitanju mlađi čitaoci!


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna!

Image and video hosting by TinyPic




GLEDAJ I VIDI
U gradu razmažene djece
pod krovom namještene sreće
svaki pogled priču skriva
dubokih suza

u svakom kutu našeg oka
svjetle znakovi i zovu
svi pod noge novog boga
dišemo dijelove života

jesam li sin svoje majke
jesam li sin svoga oca
jesam li stvarno ovdje samo
da potrošim što novca

gledaj, gledaj i vidi
mi stojimo sami
pod svjetom reklama
gledaj, gledaj i vidi
ni blur neće skriti
kristal u nama

mislim da me prate
čistači otvorene mašte
i važu svaku riječ i gestu
još uvijek tapkaju u mjestu

jer traže svjetlom ispod svjetla
traže u mašti nekog reda
traže novcem mjesto srcem
traže novcem mjesto srcem...
________________________________

Jedna staza
osamnaest kamencica
gore na nebu, zvijezda
dole na zemlji trnje i ruza
jedna jedina
nekome divna, nekome uvela
rodjena na kamenju
kamenju prilagodjena
pod kamenjem skrivena
kamenjem odgojena
Ali ipak...
uvijek necijom kisom uplakana

by Avadon


________________________________

Ljudsko, odveć ljudsko
"Otuda mora viša kultura dati čovjeku dvostruki mozak, takoreći dvije moždane komore, jednu za osjećanje nauke, potom i ne-nauke..."
Nietzsche

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
141057

Powered by Blogger.ba